Nakon odluke istražne sutkinje zagrebačkoga Županijskoga suda o izdvajanju transkripata razgovora nekadašnjeg ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka s Ivićem Pašalićem i Franjom Tuđmanom iz spisa u istrazi koja se vodi nad Jarnjakom zbog optužbe za zloporabu položaja i ovlasti u pretvorbi Slobodne Dalmacije, Općinsko državno odvjetništvo je uputilo žalbu na to rješenje, pa bi izvanraspravno sudsko vijeće trebalo donijeti konačnu odluku.

Transkripti, koji su na prijedlog Jarnjakova odvjetnika Miroslava Šeparovića izdvojeni iz spisa, ključni su dokaz za optužnicu protiv Jarnjaka da je spriječio progon Miroslava Kutle u slučaju Slobodne, a što je Jarnjak u tom razgovoru, snimljenom 1996. godine u predsjednikovu uredu, i priznao. Na temelju stenograma toga razgovora u Splitu je pokrenuta istraga nad osumnjičenicima za nezakonitu pretvorbu Slobodne, no u dijelu istrage koji se vodi na zagrebačkom sudu, sada je glavni dokaz odbačen, uz obrazloženje kako se radi o neovlašteno snimljenome materijalu. Autentičnost, dakako, osporava i osumnjičeni Jarnjak, bez obzira na činjenicu što se na sličnim materijalima temelji dokazni postupak na samome Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu.

Istražna sutkinja zagrebačkoga Županijskoga suda Mirjana Rigljan, koja je prihvatila prijedlog o izdvajanju transkripata iz spisa, pojasnila nam je kako je svoju odluku temeljila na Zakonu o kaznenom postupku, preciznije na člancima u kojima se propisuje što su zakoniti, a što nezakoniti dokazi u postupku.

— Ne bih htjela govoriti o svojoj odluci, jer ona još uvijek nije pravomoćna, ali treba uzeti u obzir da se nezakonitim dokazima smatra ono što je pribavljeno kršenjem Ustava RH, kao i sve što je na neki način povrijedilo nečiju privatnost — kazala nam je Mirjana Rigljan te dodala da izvanraspravno vijeće nema propisan rok u kojem mora odlučiti o žalbi Općinskoga državnog odvjetništva. Osim prihvaćanja ili odbijanja žalbe, izvanraspravno vijeće može vratiti spis sutkinji Rigljan kako bi se naknadno utvrdilo stanje stvari.

— Tonsko snimanje osumnjičenika ZKP-om je dopušteno na zahtjev Državnog odvjetništva, a odluku o tome donosi istražni sudac — kazao je Šeparović te dodao kako je, osim tog zahtjeva, zatražio i obustavu istrage.

Na pitanje mogu li se transkripti koristiti kao dokazni materijal ako se dokaže njihova autentičnost, Miroslav Šeparović je odgovorio da to nije moguće te se ponovno pozvao na ZKP.

Stvar je, međutim, mnogo kompliciranija. Ivan Jarnjak je u razgovoru vođenom u Tuđmanovu uredu u lipnju 1996. godine priznao stopiranje Kutlina progona zbog nelegalnog pribavljanja većinskog paketa dionica Slobodne Dalmacije, bez obzira na to što je znao da se svi službeni razgovori snimaju. Sada, pak, osporava autentičnost tih razgovora. Njegov odvjetnik pozvao se na neovlašteno snimanje, kao i na vjerodostojnost razgovora, no treba uzeti u obzir da su transkripti dostavljeni Državnom odvjetništvu direktno iz Ureda predsjednika. Slični transkripti služe kao dokazi u nizu predmeta koji se vode na domaćim sudovima, a prema riječima jednog od naših sugovornika s bogatom praksom na Međunarodnom sudu za ratne zločine, baš transkripti iz Ureda predsjednika koriste se kao zakonit i uobičajen dokazni materijal u velikom broju haaških slučajeva. Međutim, u domaćoj sudskoj praksi još nije donesena ni jedna presuda na temelju stenograma razgovora, pa je ovo zapravo prvi slučaj koji bi trebao potaknuti rasprave o mogućim rješenjima.

Što se tiče neovlaštenosti snimanja razgovora, ne treba zaboraviti ni da Jarnjak kao ministar unutarnjih poslova zasigurno nije ostao neupućen u funkcioniranje predsjednikova ureda, kao i da je bio upoznat s činjenicom da se razgovori snimaju, a što nam je potvrdio i izvor svojedobno blizak uredu predsjednika Tuđmana. U tom slučaju, nikako se ne može raditi o povredi privatnosti, kao što to navodi članak ZKP-a na koji se pozvala istražna sutkinja. Odredbe o nezakonitom prisluškivanju u zakon su, pak, unesene 1998. godine, a kazneno djelo počinjeno je dvije godine prije.

Ako je vjerodostojan stenogram razgovora Ivana Jarnjaka, Ivića Pašalića i Franje Tuđmana, onda je i Ivić Pašalić istražnome sucu u Splitu dao lažni iskaz jer je na ročištu kazao kako nije imao pojma ni o čemu. Primjer svoje zagrebačke kolegice, vjerojatno će slijediti i splitski istražni sudac. Transkripti bi tako i u toj istrazi mogli biti izdvojeni.

Izvanraspravno vijeće zagrebačkoga Županijskoga suda nema propisan rok u kojemu mora odlučiti o žalbi na odluku istražne sutkinje, a kako se ne radi o pritvorskom predmetu koji ima prioritet u rješavanju, vijećanje bi moglo potrajati. Tužitelji, međutim, što nam je također potvrđeno, definitivno neće odustati od progona osumnjičenika u slučaju Slobodne Dalmacije, kao i u nastojanju da se transkripti razgovora, u skladu s praksom Međunarodnog suda za ratne zločine, iskoriste za dokazivanje kaznenog djela, te da se u zakonskim okvirima pronađe put za njihovu primjenu u dokaznom postupku.