Demografska katastrofa – na to izlaze konačno, sa zakašnjenjem od godinu dana, objavljeni podaci lanjskog popisa stanovništva. Rezultati pokazuju tri opaka manjka: manjak stanovništva, manjak manjina, posebno one srpske, i manjak mladih i djece. U proteklih deset godina Hrvatska je postala nacionalno homogenija, ali u međuvremenu pokazalo se kako ta činjenica po društvenu koheziju i sklad ne znači mnogo.

U Hrvatskoj danas živi 4,4 milijuna stanovnika, što je u odnosu na vrijeme otprije deset godina manje za 6 posto. Golim se okom vidi da je Hrvatska pusta zemlja. To posebno vrijedi za njen meki trbuh. Ispražnjenost od ljudi nije samo rezultat rata nego i Tuđmanove politike etničkog inžinjeringa. Iako je u proteklom desetljeću naselio veliki broj bosanskohercegovačkih Hrvata, manjak je nastao odlaskom Srba, ali i mladih školovanih Hrvata. Povratak izbjeglica, bez obzira na nacionalnost, u hrvatskom je nacionalnom interesu. Reperkusije smanjenja broja stanovnika dugoročne su, ali od vlasti, koja ni za postojeće ne uspijeva stvoriti pristojne uvjete života, teško je očekivati da to shvati.

Drastično reduciranje broja pripadnika manjinskih zajednica također upućuje na krupne probleme. U proteklom desetljeću, ali moguće je i u budućnosti. Hrvatima se danas izjašnjava oko 90 posto stanovništva, prije deset godina 78 posto, što znači da je Hrvatska postala jedna od etnički najhomogenijih država. Podaci govore i o vjerskoj postrojenosti. Oni koji nisu katolici, još više oni koji nisu vjernici mogu se na prste nabrojiti. Udio manjina smanjen je na oko 7,5 posto. Najdrastičnije je iščezavanje Srba. Glasine da su svedeni na trećinu predratnog broja pokazaše se točnim. Tuđman bi bio sretan da to može vidjeti. Njegovi su ciljevi realizirani. Vlasti koja ga je naslijedila to će donijeti ozbiljne probleme – prvo, Hrvatska će se pred svijetom teško oprati od sumnji da je prakticirala etničko čišćenje; drugo, ne služi joj na čast ni već pokušano bagateliziranje tih činjenica, izraženo i u Račanovoj izjavi da zbog smanjenja broja Srba ne treba kukati.

Treći je veliki minus – manjak djece i shodno tome višak staraca. Dobna struktura stanovništva nepovoljnija je nego prije deset godina. Hrvatska je ostarila i premalo se djece rađa te zemlji prijeti stampedo depopulacije. To otvara probleme u ekonomskom funkcioniranju društva i države. Pitanje je kako doskočiti debalansu između onih koji rade i onih koje treba uzdržavati. Demografi najavljuju da će manjak vlastite djece Hrvatska nadoknaditi uvozom radne snage s istoka. Na takvu se mogućnost Tuđmanovim Hrvatima diže kosa na glavi.

Rezultati popisa stanovništva tek čekaju svoje ozbiljne analitičare. Ali i na prvi je pogled jasno da je riječ o evidenciji katastrofe. Za vlast bit će to veliki izazov. Ona se dosad ni sa mnogo manjim problemima nije znala nositi. Po svojoj ustaljenoj navadi da probleme ne rješava nego odgađa, vlast je i podatke iz popisa mjesecima nepotrebno držala pod ključem. Vjerojatno bi se tamo još kiselili da Bruxelles nije inzistirao na njihovom objavljivanju. Pitanje je što sada.