Dražen Budiša nije više "frontman" nestabilnosti vladajuće koalicije. On je postao kooperativan, a ulogu opozicije u petorci preuzelo je Malo vijeće HSLS-a, čije stavove u javnosti iznosi Joško Kontić, dok ostali članovi, poput Đurđe Adlešić, djeluju prokušanom metodom iniciranja zakonskih prijedloga u korist određenih skupina građana. Na kritiku takvog ponašanja iz redova koalicijskih pratnera (Mate Arlović, Milanka Opačić) žestoko je uzvratio Joško Kontić, a ništa manje oštar nije bio ni Zlatko Tomčić, predsjednik Sabora i HSS-a. Kontić ultimativno u roku od sedam dana zahtijeva odluku petorke: dogovor o efikasnoj vlasti ili izbori!

Predsjednici pet vladajućih stranka mjesecima već ne mogu donijeti nikakvu relevantnu odluku, pa ni one kadrovske, poput imenovanja šefova obavještajnih agencija, čelnika Fonda za privatizaciju, zamjenika ministra gospodarstva, ravnatelja HZZO-a ... Reforme su u stanju hibernacije. U paralmentu se na slučaju Krčkog mosta ponovio princip prešutne koalicije HDZ-a, HSLS-a i HSS-a. Dodvoravanje biračima postalo je glavni obrazac ponašanja u Saboru i kao da jedino SDP nastoji očuvati leđa Vladi. Ukratko, vlast je uvelike blokirana.

U svojevrsnoj političkoj blokadi je i opozcija, odnosno HDZ kao glavna oporbena stranka, zbog zaokupljenosti untarnjim problemima. Raskol u HDZ-u, iako se očekivao i najavljivao znatno prije, tek sada slijedi. Taj očekivani raskol HDZ-a posljedica je stvarne (ne)moći Ivića Pašalića da preuzme stranku i odluke Hrvoja Šarinića da Ivi Sanaderu i Branimiru Glavašu pripomogne u rušenju Doktora. No, širu javnost osobna sudbina dr. Ivića Pašalića previše i ne zanima, građani su puno više zainteresirani za to što i kako radi Vlada, jer ponajviše njezine odluke izravno utječu na uvjete života, plaću, standard, posao, mirovinu ...

Zbog toga bi premijer Račan građanima u najskorije vrijeme trebao objasniti kako Vlada namjerava dalje vladati. Je li spremna doista preuzeti odgovornost vlasti, bez obzira na moguće otpore, ili će i dalje tapkati u mjestu. Je li sposobna izvući zemlju iz krize, smanjiti nezaposlenost i povećati industrijski rast? Uostalom, za stanje u državi najvećim je dijelom odgovorna Vlada, a nikako mediji, sindikati ili bilo koja druga grupacija građana.

Raspoloženje u javnosti trenutačno je takvo da građani najvećim dijelom u malo koga imaju povjerenja — i na vlasti i u opoziciji. Izbori se u takvim okolnostima čine kao barem pokušaj traženja rješenja, iako je teško vjerovati da će do njih prije kraja sljedeće godine doći, osim ako se SDP možda ipak odluči raskinuti labave koalicijske veze s partnerima, odnosno "izići u susret" najnovijem haeselesovskom ultimatumu. Odluka je, čini se, opet na najjačoj koalicijskoj stranci.