Novi list: 19. 06. 2002.
Petorka proizvodi krizu države
Piše: Jelena Lovrić
Prepucavanje u vladajućoj ekipi ponovo puni medije. Koalicija rogova u vreći zemlju opet kani zabavljati svojim natezanjima i međusobnim ucjenama. SDP pokušava trenirati discipliniranje prijetnjom da bi se moglo na prijevremene izbore. »Partneri« mu odgovaraju svojim asom iz rukava: kažu, izbora se ne boje, mada u biračkom tijelu loše stoj
e. Ali Račana drže u šaci mogućnošću da pretrče nekom drugom u zagrljaj. Kontić već odavno gine za Sanaderom.Od svojih gluposti praveći dramu, vladajuća je petorka posve zametnula one teme koje su istinski i dubinski dramatične. Na primjer:
Rezultati popisa stanovništva pokazuju da je baza koja uzdržava državu vrlo tanka. Od 4,4 milijuna stanovnika, koliko ih Hrvatska danas ima, radno aktivnih manje je od dva milijuna (točno 1,9 milijuna). Ali stvarno radi tek oko 1,5 milijuna ljudi. Broj onih koji su bez prihoda nadmašio je broj zaposlenih. Oko sto tisuća živi samo od socijalne pomoći. Ili, podaci iz popisa srušili su i nacionalni dohodak po stanovniku za šezdesetak dolara, pa on stvarno iznosi 4566 dolara per capita. Ili, bez škole i samo s osnovnom školom je oko 40 posto građana, fakultetski je obrazovanih samo oko 9 posto.
Ili, prema nedavno objavljenim podacima državnog Zavoda za statistiku 80 posto domaćinstava u Hrvatskoj više ne uspijeva podmiriti ni najosnovnije životne potrebe. Četveročlana obitelj prosječnom plaćom može pokriti tek 65 posto troškova života. Krajem ožujka troškovi su im iznosili 5218 kuna, a prosječna je plaća bila 3434 kune. Najteže je radnicima na minimalcu (mjesečno od 1200 do 1300 kuna), kojih je oko 380 tisuća. Još oko 90 tisuća zaposlenih plaću prima neredovito.
Ili, prema nalazima sindikata, socijalna je reforma dodatno povećala jaz između bogatih i siromašnih, pa je u Hrvatskoj danas na djelu južnoamerički model. Dohodak 10 posto najsiromašnijih u posljednje tri godine smanjen je za 16 posto, dohodak 10 posto najimućnijih povećan je za 34 posto.
Ili, Jelena Brajša, koja vodi zagrebački Caritas, nedavno je izjavila da se broj osoba u socijalnoj potrebi povećao u odnosu na prošlu godinu za trećinu. Više gotovo nema razlike između onih koji su zaposleni i onih koji su bez posla. Ljudi dolaze po »najosnovnije stvari, po hranu, po brašno, po ulje, po margarin, po kilo šećera za djecu«.
Jeste li čuli da se netko od vladajućih zabrinuo zbog tih do neba vapijućih činjenica? Kaj god, rekao bi premijer. Oni su svoja neslaganja oko mostarina uzdigli na razinu drame koja će odlučiti o sudbini vladajuće koalicije i hoće li Hrvatska na prijevremene izbore, oni se prepiru oko poruka koje je HSLS-ova krema nabrusila na svadbi Budišina sina.
U velikim koalicijama unutarnja je dinamika često prenaporna. Normalno da je savez pet stranaka teško harmonizirati. Ali svoja neslaganja i prepucavanja vladajući su pretvorili u blokadu države. Već mjesecima ne uspijevaju donijeti ni jednu relevantnu odluku, oko imena šefova obavještajnih službi ne mogu se složiti, još su neke važne kadrovske odluke debelo zamrznute, problemi se gomilaju, reforme posustaju... U Hrvatskoj više nije riječ samo o krizi koalicije, riječ je o kri
zi vlasti, o državnoj krizi. Općenito višestranačje svuda po svijetu trokira, ali država djeluje. Ovdje se kriza vladajuće koalicije pretvorila u krizu funkcioniranja države.