I Sanader i Pašalić, naime, imaju jednake metode. Obojica ni za milimetar nisu odustali od poznate huškačke retorike. Samo je jedan upotrebljava u rukavicama, a drugi bez njih.

Sklanjanjem Pašalića (bar na neko vrijeme) iz stranačkog vrha, Sanader, međutim, postaje poželjan partner strankama kao što su HSLS i HSS, što na nekim budućim izborima predstavlja realnu opasnost za socijaldemokrate i njihova vođu Ivicu Račana. No treba imati na umu i činjenicu da se Sanader riješio samo inkriminiranog Pašalića, a da je vrlo dobro iskoristio i uz sebe zadržao HDZ-ovce koji ne prezaju od balkanske retorike i primjene najnedemokratskijih metoda da bi postigli cilj (prisjetimo se »Borbaševih« snagatora na stranačkom saboru).

Stoga umivanje HDZ-a nije završeno, jer je »Europejac« Sanader bez imalo oklijevanja, u najboljoj Pašalićevoj maniri, obranio stranačko prijestolje. Možda će u budućnosti, potpuno »umiveni« HDZ - europske orijentacije - imati izgleda na izborima. No ne zato što je to stranka koja ima stabilno biračko tijelo i privlači neodlučne birače nakon Pašalićeva odlaska, nego zbog činjenice da su stranke koje trenutačno čine koaliciju, s eventualnim izuzetkom SDP-a, preslabe i neuvjerljive, a sadašnjim razjedinjenim ponašanjem su najveća oporba same sebi. Ako itko ubrzo dovede HDZ ponovno na vlast, to će biti sadašnji stanari Banskih dvora.