Zbog ludnice oko sudnice slučaj Lora prebacit će se iz Splita u neki drugi grad, gdje će se moći osigurati miran i normalan tijek procesa. Državni odvjetnik Bajić složio se sa zahtjevom svojih kolega u Splitu, koji traže preseljenje. U tjedan dana, koliko suđenje traje, proces je krenuo putem apsurda – optuženi za teške zločine, sakaćenja, masakriranja i ubijanja civila tretiraju se kao narodni heroji, žrtve se ne usuđuju pristupiti sudu ili, suprotno svojim iskazima u istrazi, odgovaraju da se više ničega ne sjećaju. Mučilište u Lori skoro je proglašeno mjestom nježnosti, kao što se svojedobno i za Jasenovac moglo čuti da je odjekivao od lakih nota »Male Floramy«.

Najodgovorniji za takav razvoj situacije svakako je sudac Slavko Lozina. Koji je sudačkoj funkciji pretpostavio svoja politička uvjerenja deklariranog poštovatelja stožeraškog pokreta. Lozina za odvijanje procesa nije osigurao regularne uvjete, koji bi omogućili utvrđivanje činjenica i vladavinu prava i pravde. Štoviše, dopustio je da se sudnica pretvori u poligon za demonstriranje političkih stavova, optuženika, ali i njihovih navijača u desničarski nabrijanoj publici. Događaji u sudnici i oko sudnice dizajnirani su kao sredstvo pritiska. Prijetnje svjedocima i ukupna atmosfera postigli su željeni cilj – proizveli su strah.

Ali nije Lozina jedini odgovoran za takav razvoj situacije. Odgovorni su i oni koji su krajnje delikatan, emocijama nabijen i manipulacijama izložen proces dodijelili sucu koji mu nije dorastao. Poznato je da Lozina prema svojoj profesiji njeguje vrlo komotan odnos. Pročuo se kad su mu iz trezora nestali dokazi (oružje i parafinske rukavice), koji su bivšeg zapovjednika splitskih specijalaca teretili za ubojstvo jednog mladića. Umjesto suspenzije, Lozina je dobio priliku da ponovo od suda radi cirkus. Ali nisu odgovorni ni samo u splitskom Županijskom sudu. Odgovorna je i ministrica pravosuđa, jer je za njegova šefa potvrdila čovjeka koji takvo ponašanje tolerira. Ministarstvo je pravosuđa odgovorno i zbog svojih falš tvrdnji da je osiguralo uvjete za nesmetano suđenje u ovom slučaju. Također vele da je sigurnost svjedoka zajamčena, iako je evidentno status svjedoka izbušen poput ementalera. Nedostaje još samo rupa u čelu. Novinari su otkrili da lažu i Lozina i Ministarstvo pravosuđa, jer svjedoci iz Jugoslavije nisu pozvani diplomatskim putem, kako se tvrdilo i kako je u takvim slučajevima uobičajeno, nego bez ikakvih sigurnosnih garancija, pa se oni, normalno, nisu ni odazvali.

Činjenica je da je do inicijative za preseljenje Lore u neku drugu sudnicu došlo nakon izjave premijera Račana da nije sretan onim što se u tom slučaju događa. Optuženi su tu izjavu protumačili kao prijetnju i poziv na linč, dodajući da je Račan na njih mogao »poslati svoje egzekutore iz Bleiburga i Udbe«. Premijer se možda nije precizno i spretno izrazio, ali trebao je i morao je reagirati na nedopustive okolnosti u kojima se proces odvija. Njegove riječi treba razumjeti kao zahtjev da se osiguraju standardni uvjeti za rad suda, ne kao pritisak na tijek i ishod suđenja. Prije Račana zbog sramotna su splitskog pravosudnog happeninga vrisnuli mediji i nevladine udruge. Zato ih je Lozina napao, a odvjetnici optuženih proglasili »eksponentima srpskih obavještajnih službi«. To je otprilike razina na koju se cijeli slučaj otpočetka pokušava srozati.