Vjesnik: 21. i 22. 06. 2002.

Suđenje Norcu je test za hrvatsko pravosuđe

Hrvatska je ovog trenutka jedina od triju zemalja u regiji koja je sposobna organizirati i potom voditi suđenje optuženima za ratne zločine, procjenjuje haaška tužiteljica/ Stanje je pogotovo ozbiljno u BiH gdje suđenja za ratne zločine prema haaškim optužnicama neće sigurno biti ni sljedećih godina/ Haaškome sudu nedostaje novca i ljudi za rad na ekshumaciji masovnih grobnica

LADA STIPIĆ NISETEO

BRUXELLES, 20. lipnja - Suđenje Mirku Norcu test je sposobnosti pravosuđa RH da provede sudski proces osobama optuženim za ratne zločine u skladu s međunarodnim pravnim normama. Uspije li taj ispit, a malo je manjkalo da neslavno propadne, Hrvatska će moći preuzimati i neke druge slučajeve, od onih koji bi teško došli na red u Haagu, jednostavno zato što se ovog trenutka u tri haaške sudnice vodi šest paralelnih suđenja, a pedesetak bi istraga, koje su sada u tijeku, do kraja 2004. godine moglo donijeti imena novih 105 osumnjičenik.

Polovica svih tih slučajeva bi, da je Bosna i Hercegovina u boljem stanju, završila na njenim sudovima, koji bi to procesuirali uz međunarodnu potporu. Carla del Ponte je, prema očekivanjima, bila zanimljivija odgovarajući na zaista šarena pitanja europskih parlamentaraca negoli u uvodnu izlaganju sa znanom haaškom statistikom.

Ono što je Hrvatskoj vrijedno pozornosti iz njene razmjene mišljenja s parlamentarnim vanjskopolitičkom odborom jest njena procjena da je Hrvatska ovog trenutka jedina od triju zemalja u regiji koja je sposobna organizirati i potom voditi suđenje optuženima za ratne zločine. Iako je tužiteljica odala indiskreciju - Tribunal je bio »veoma blizu« odluci da slučaj Norac ponovno vrati u Haag nakon što se, kaže, mjesecima beskorisno otezalo suđenje.

No nakon oštra upozorenja Zagrebu, suđenje se vratilo u okvire standardnog procesa u demokratskim zemljama i proceduralnih normi primjerenih razvijenu svijetu.

»Proces posljednjih tjedana napreduje veoma dobro, suđenje je uhvatilo ritam kakav odgovara standardima i sada smo zadovoljni, te se nadamo da će hrvatska Vlada i pravosudna tijela shvatiti u čemu je riječ i potpuno uvažavati uzuse i procedure«, obrazložila je tužiteljica epizodu radi koje je Hrvatska gotovo vraćena na međunarodni stup srama.

Zasad, iako preopterećen, Haaški sud neće organizirati suđenja izvan Hrvatske i svog terena na Churchillovu trgu u Haagu: situacija u Bosni i Hercegovini i Srbiji je takva da ne omogućava niti obećava transfer haaških slučajeva tamošnjim sudovima. Stanje je pogotovo ozbiljno u BiH gdje suđenja za ratne zločine prema haaškim optužnicama neće sigurno biti ni sljedećih godina, prognozirala je Carla del Ponte.

Kada je parlamentarac koji je svojedobno žestoko branio Miloševića pitao glavnu haašku tužiteljicu o zločinima nad Srbima i NATO-ovim »namještaljkama«, Carla del Ponte je dobila zgodnu prigodu da, na temelju dokaznih materijala o Srebrenici prikupljenim u izvještajima francuskog parlamenta i nizozemskog Instituta sa ratnu dokumentaciju, ustvrdi kako nema nikakvih dokaza da su zapadne zemlje i njihovi lideri - od Clintona do Schrödera - prekoračili granice međunarodnoga ratnoga i humanitarnog prava.

Kada su je parlamentarci upitali što Europski parlament može učiniti da Tribunalu olakša posao, tužiteljica je sa žaljenjem zaključila da je pritisak »temeljna realnost i do daljnjega neizbježan«. Tužiteljica je odbila odgovoriti na zastupničko pitanje o nacionalnoj pripadnosti žrtava i zločinaca, jer »zločin nema nacionalnost, niti želim da se žrtve dijele po nacionalnosti kada istražujemo zločin«.

Stoga će analiza nacionalne pripadnosti na red doći »možda kasnije kada do 2010. završe procesi«.

Haaškome sudu, doznali su parlamentarci, manjka novca i ljudi za rad na ekshumaciji masovnih grobnica. Na Kosovu, na primjer, još 159 raka čeka na red za stručno obrađivanje. Haaški istražitelji nisu dokazali veze kosovskog UCK i Bin Ladenove mreže. Neko su se vrijeme bavili financijskim transakcijama Miloševićeva režima, no nisu se bavili aranžmanima duhanskih i inih mafija.

Tužiteljica, u tom kontekstu, nije mogla odgovoriti niti na škakljivo pitanje o financijskoj injekciji talijanskog i grčkog Telekoma Miloševićevu režimu.

Tužiteljstvo raspolaže utemeljenim dokazima da je granata ispaljena na sarajevsku tržnicu lansirana s teritorija bosanskih Srba. Za Ratka Mladića se pouzdano zna da je u Srbiji. Srebrenica je genocid, rekla je Del Ponte, dodajući kako Haaško tužiteljstvo broj žrtava procjenjuje na sedam do osam tisuća.

Zgražanje parlamentaraca izazvala je primjedba da je branitelj generala Krstića, osuđenog prvostupanjskom presudom na 46 godina zatvora radi genocida u Srebrenici, izjavio da su svi ti ljudi »izvršili samoubojstvo«.

Tužiteljica, također, smatra da je proces Miloševiću »superpošten« stoga što su optuženome dane sve raspoložive mogućnosti za obranu.

Napokon, Carla del Ponte je (na jednome od četiriju jezika na kojima je tečno komunicirala s parlamentarcima) odaslala poruku da »Haaška pravda nije pravda pobjednika, jer je većina sudaca u Vijećima porijeklom iz zemalja koje nemaju nikakve veze s operacijama na Balkanu«.