Vjesnik: 24. 06. 2002.
Nove neistine iz Glavnog stana Đapićeve stranke
Prisiljen sam reagirati na izvještaj sa tiskovne konferencije Đapićeve stranke objavljen 13. lipnja pod naslovom »HDZ-ovci su branili Vukovar iz podruma«.
U samom članku citira se i izjava V. Kvesića »da Đapić nije pobjegao za vrijeme srpske agresije iz Osijeka u Zagreb, jer je nakon ubojstva Ante Paradžika morao preuzeti dužnost načelnika ratnog stožera HOS-a u Zagrebu«.
Kao utemeljitelj i organizator cjelokupnih postrojbi HOS-a 1991. godine najodlučnije demantiram izrečenu neistinu V. Kvesića i potvrđujem kao djelomično istinitu izjavu vukovarskog HDZ-a o Đapićevom dezerterstvu iz Osijeka.
Uistinu, Đapić je doputovao na pogreb dopredsjedniku HSP-a Anti Paradžiku i od tada se nije dao maknuti iz Zagreba. Očigledno, počeo je odrađivati prljavu igru za svoje poslodavce, odnosno, kako je sam za sebe rekao, u jednom strenogramu razgovora Đapić-Tuđman »Predsjedniče, dopustite mi da budem Vaš trojanski konj i da razbijam opoziciju«.
Na moj zahtjev da ode natrag u Osijek lansirao je notornu laž da ga je u Osijeku u svemu zamijenio njegov brat Željko i kum Vlado Jukić.
Zapravo, Đapić je formalno dezertirao iz Osijeka a doista je od HDZ-ovih agenata kao njihov suradnik dobio zadatak da se ubaci u Središnjicu stranke, nadzire mene kao osobu broj jedan stranke i HOS-a i da mi dade »Judin poljubac« što je on i učinio. (svjedočenje Stipe Mesića, aktualnog predsjednika RH.)
Đapić je za svoju Judinu rabotu obilato nagrađen saborskim sinekurama, besplatnim novim državnim stanom, nelegalnim instaliranjem na čelo parlamentarne Hrvatske stranke prava a da apsurd bude potpun, nagrađen je čak i činom pričuvnog brigadira Hrvatske vojske za prljavu rabotu u rušenju i cinkanju zapovjednika i postrojbi HOS-a, što je sve činio stalnim odlascima u Službu za zaštitu ustavnog poretka, prvo kod Manolića, a kasnije kod njegovih »marljivih« nasljednika, uključujući i Gojka Šuška.
Zgražam se čitajući stenograme u kojima je predlagao moju fizičku likvidaciju ili ako to ne uspije, da me se pošalje za ambasadora u Afriku.
Samozvani načelnik Ratnog stožera HOS-a Đapić niti je ratovao niti na bilo koji način pomogao ustrojavanju i naoružavanju postrojbi HOS-a, a crnu odoru, koju je otuđio iz Starčevićevog doma, oblačio je radi sramoćenja ugleda HOS-a i radi »osvajanja« zagrebačkih gostionica, u kojima je obilato tamanio livanjsku janjetinu na moj račun, koji sam istovremeno u zatvoru kao vrhovni autoritet i utemeljitelj HOS-a štrajkao 28 dana glađu na čistoj vodi i koji sam preživio kasnije niz pokušaja ubojstava, suđenja, zatvaranja i oduzimanja parlamentarne političke stranke koju sam stvorio u vrijeme kada je Đapić nominalno i stvarno bio član Središnjeg odbora HDZ-a.
U vrijeme mojeg tamnovanja Đapić kao samozvani načelnik HOS-a ne samo da nije bio priveden ili pritvoren već se je tajno sastajao sa ondašnjim zamjenikom ministra policije i sadašnjim liderom Granićevog DC-a Joškom Morićem, od kojeg je primao instrukcije za daljnju zaplotnjačku rabotu.
Činjenica da je Đapić još uvijek pod nečijom visokom zaštitom umjesto pred sudom (samo za lažni magisterij suđenje u Splitu po optužnici državnog odvjetnika odgađa se gotovo tri godine), ne služi nimalo u prilog vjerodostojnosti i pravednosti današnje vlasti.
DOBROSLAV PARAGA, predsjednik HSP-1861