Što u svojoj genijalnosti uglavnom umišljene jedinke može namamiti na zajedničku, od javnosti povećalom motrenu, seansu? Možda zajednička sklonost povremenom, efemernom i u većini (izgubljenih) slučajeva beznačajnom pisanju? Kaj god! A što ako je riječ o uzvišenijem povodu, primjerice, dobru države i naroda?! Kad shvatite na koga ciljam, vidjet ćete da su puke tlapnje i zajedničko dobro, i uzvišenost, i humanost, i rodoljublje, i artizam. Svega je toga daleko manje od... politikantstva, međusobne netrpeljivosti i netolerancije. Njih je bilo najviše.

Izvješćuje HTV-ov Dnevnik da su se sastali hrvatski književnici podijeljeni u dva zaraćena, nepomirljiva, neknjiževnička tabora, a u istu su ih prostoriju na Trgu bana Jelačića namamili izbori. Mrvičak vlasti, moći i institucionalnoga utjecaja koji s književnošću nema baš nikakve veze. Bukaštvo protagonista izborne skupštine uglavnom je obrnuto proporcionalno stvaralačkom značaju. »Kolege po peru« demonstrirali su isključivost, trenirali govor mržnje te dokazali da su vještiji u etiketiranju nego u pisanju, recimo, lijepe poezije ili vrijednih, čitkih romana. Bilo je i onih koji su svoju raspravu nakanili argumentirati šakama, a djelić atmosfere nalik na ilegalnu borbu pijetlova, dočarao je i HTV kojem zamjeram što nije snimio skupštinu i u cijelosti je prikazao u vrijeme kad djeca, koju trebamo štititi i od domaćih nasilničkih scena te govora mržnje, utonu u dubok san. Šteta je ne vidjeti kako članovi Društva hrvatskih književnika imitiraju svoje parlamentarne ili stranačke uzore, koji bi, ubuduće, za svoje prilježne suradnike, trebali organizirati kratke tečajeve za efektno i efikasno prokazivanje i obezvrjeđivanje neprijatelja. A neprijatelji su, naravno, svi koji drukčije misle ili pak imaju nepriličan sastav krvnih zrnaca.

Gdje je završio, pita se HTV-ov Dnevnik, novac hrvatske dijaspore?

Treba - u pravu je jedan od donatora - samo vidjeti kakve su kuće sagradili i kakve automobile voze oni koji su skupljali marke, dolare ili franke za »pomoć Hrvatskoj«. Zašto se njihovo bogaćenje poklapa upravo s ratom u Hrvatskoj?! Zato što su aktivisti grabili, i to velikom šakom, za svoj račun. Privatni. S lovom koju su mnogi umirovljenici doslovno otrgnuli od usta (dizali su, svjedoči mi župnik u Melbourneu, kredite), »aktivisti« - što je sinonim, dakako, za pokvarene političare - školuju svoju djecu na najboljim i najskupljim sveučilištima diljem svijeta i osigurali su svoju i egzistenciju svojih unuka. I sada nam ili sa stranačkih govornica, ili, što je još licemjernije, iz saborskih klupa dijele lekcije o moralu i rodoljublju. Svoje su, zna se, skupo naplatili što je - jer se lova donosila iz inozemstva u vrećama i predavala političkim moćnicima bez ikakvih priznanica - teško dokazati. Ali je lako uprijeti prstom u one čije kuće, vikendice, jahte, automobili te školovanje djece stostruko premašuje legalna primanja. Zbog čega nitko od tih moćnika nije nigdje zapisao koliko je love primio i na što je ona utrošena kad se zna da čak i talijanska Cosa nostra vodi svoje interne poslovne knjige? Zato što imamo najbolju, nenadmašnu mafiju.