Ivo Sanader nimalo ne sumnja da će se HDZ vratiti na vlast i da će baš on naslijediti Ivicu Račana na dužnosti hrvatskog premijera. Ostaje tek dvojba hoće li HDZ dobiti dovoljno glasova da samostalno formira Vladu ili će mu biti potreban koji koalicijski partner. Nije isključen ni SDP, poručuje Sanader euforičan nakon što je uz pomoć Vladimira Šeksa i Branimira Glavaša uspio potpuno iz igre izbaciti »paralelnog« Ivića Pašalića.

S druge strane sve je više članova vladajuće koalicije koji, poput haeselesovca Željka Glavana, nemaju nikakvih predrasuda prema HDZ-u dodatno tako uvjeravajući Sanadera da je na pravom putu. Čini se da će uskoro još jedino Pašalić iznositi procjene da bi ponovno HDZ-ovo preuzimanje vlasti završilo fijaksom i za Hrvatsku i za tu stranku. No, iz njega ipak primarno progovara ogorčenje zbog poraza što ga je doživio u frontalnom srazu sa Sanaderovom ekipom očigledno znatno vještijom u intrigama i podzemnim operacijama. Pašalićevo će mišljenje stoga imati sve manje značenje u hrvatskoj politici. Uostalom, on u tri godine djelovanja u opoziciji nije skoro ničim dao naslutiti da bi se HDZ pod njegovim vodstvom u slučaju pobjede na idućim parlamentarnim izborima ponašao bitno drukčije nego u razdoblju dok mu je na čelu suvereno stajao Franjo Tuđman.

A to je ključno pitanje. Što je HDZ uradio u svojem redizajnu kako bi se zaslužio vratiti na vlast poslije samo jednog mandata provedenog u oporbi? Odgovor je – malo ili ništa. Najdalje dokud je Sanader otišao je konstatacija da HDZ više ne smije biti bahat i netolerantan prema drukčijim političkim opcijama. Zasad, međutim, nije u praksi pokazao kako bi to načelo trebalo funkcionirati. Osim ako Sanader ne misli da je Pašalićeva politička eutanazija sasvim dovoljan signal javnosti da je pred njom nov i poboljšan HDZ.

Nedugo nakon kalvarije 3. siječnja Drago Krpina pokušao je u svojoj knjižici proniknuti u uzroke izbornog neuspjeha stranke i to je uglavnom bilo sve što je HDZ napravio u tom pravcu. Istina, u prilog im nije išla baražna vatra što su je na HDZ otvorili šestorka i njihov bivši kolega Stjepan Mesić, kada se HDZ našao na samo korak od proglašenja za zločinačku organizaciju. U tim se uvjetima teško moglo očekivati HDZ-ovo okajavanje grijeha i posipanje pepelom. Stranka je odgovorila vapajima o stravičnom položaju članstva uslijed revanšizma koalicije. Kritičko preispitivanje nakaradnog modela vladanje što ga je inaugurirao HDZ koji je stranku naposljetku i doveo do izbornog poraza nije dolazilo u obzir. Kasnije kad je splasnuo pritisak vladajućih na HDZ vidjelo se da u stranačkom vodstvu i ne postoji želja da se javno iznese u čemu je HDZ griješio obnašajući vlast i pritom biračima ponudi vjerodostojnu alternativu Račanu i partnerima.

Takav bi potez nužno podrazumijevao i prevrednovanje lika i djela Franje Tuđman, a za takvo što HDZ još uvijek ni izbliza nije spreman. Tuđman je za tu stranku i dalje neupitan u svakom aspektu svojeg djelovanja. Tek Sanader zna napomenuti da se HDZ-om više ne može upravljati na način kako je to činio njihov utemeljitelj i prvi predsjednik, ali odmah dodaje da je to bilo takvo vrijeme da se drukčije i nije moglo.

Danas kad HDZ bilježi stalne pobjede na lokalnim izborima i porast popularnosti Sanader pogotovo ne razmišlja o većim promjenama političke filozofije stranke. U HDZ-u je vjerojatno prevladala ocjena da izbori i nisu izgubljeni zbog vlastitih slabosti nego uslijed čudnog spleta okolnosti među kojima je najvažnija potpora što je šestorci stigla od ključnih čimbenika međunarodne zajednice. Što im i preostaje kad HDZ-u u sve većem broju ničim izazvani inkliniraju i pojedinci u strankama što su prije tri godine sklopile savez čiji je jedini cilj bilo rušenje starog režima potpuno udaljenog od svih suvremenih trendova.

Zato bi za HDZ, a naročito za državu najbolje bilo da ta stranka u opoziciji odradi još jedan četverogodišnji mandat. Tada se ne bi mogla izbjeći unutarstranačka rasprava o tome što HDZ dijeli od toga da postane moderna europska narodna stranka, napokon bi se u vodstvo HDZ-a vjerojatno probili i ljudi bez ikakvih hipoteka prošlosti. Možda bi hrvatski birači zaista dobili stranku desno od centra za koju vrijedi glasati.