I Tuđmanova se vlast, kako joj se kraj primicao, sve otvorenije i sve više služila policijom. Vlastitu nesigurnost i strah liječila je demonstracijom sile. Aktualna ekipa u posljednje vrijeme pokazuje iste simptome.

Policijska blokada ulaska u Savudrijsku luku, kako bi se ribarima zapriječilo održavanje već otkazanog prosvjeda, s razlogom je izazvala revolt. Istarski su ribari prihvatili Lučinovu zabranu demonstrativnog isplovljavanja njihova konvoja u Piranski zaljev. Ali jake policijske snage, poduprte specijalcima, prekjučer su sasvim nepotrebno preplavile luku, zapriječivši ribarima ne samo okupljanje nego i obilazak neverom pogođenih brodica. Ribari kažu da vlast nije sposobna spriječiti ulazak stranih ribarica u hrvatsko more, ali se zato junači na domaćima. Ogorčeni su takvim odnosom. Egzercir Lučinovih momaka po Savudriji shvatili su kao bahatost i aroganciju vlasti i izazivanje.

Pogotovo jer su se nekoliko sati kasnije u Novigradu sastali hrvatski i slovenski parlamentarci da tenis-mečom obilježe nekadašnje partnerstvo u jugo-razdruživanju. Političari očito ne shvaćaju da svojim, stvarnim ili hinjenim prijateljstvima i dokoličarskim igrama djeluju kao provokacija za ljude koji se osjećaju ugroženima njihovom nesposobnošću rješavanja piranske granice. Udarnik u tenis-politici, potpredsjednik Sabora Zdravko Tomac, ribarima je čak s ljutnjom u glasu poručio: »Nemojte ništa raditi što bi nam otežavalo razgovore sa Slovenijom«. Zapravo ih je optužio da nepotrebno podižu tenzije i kvare odnose između dvije zemlje. Dok političari, valjda, već desetljeće daju sve od sebe, izgaraju na tenis-terenu, ne bi li ih popravili.

Na sličan način kao sada u Savudriji jake snage policije nedavno su demonstrirale bezobzirnost i prema teškim ratnim invalidima. Ljudima u kolicima, koji su krenuli put Sabora, zapriječili su pristup Markovu trgu, jer je bilo naređeno da se gore okupljenim političarima ne smije smetati. Nije se baš igrao tenis, ali čelnici države i zastupnici naroda imali su valjda neka jednako važna posla, koja ne trpe uznemiravanje. Veterani osuđeni na invalidska kolica skidanje su blokade čekali satima.

O nervozi ili o bahatosti vlasti govori i podatak da je policajac osumnjičen za provaljivanje zapisnika o Bandićevim prometnim vratolomijama (iz kojeg se vidi da je bivši gradonačelnik bježao, pružao otpor i policiji nudio mito), dobio otkaz, mada mu krimen nije dokazan. Zabrinjavajući je signal i u ovom listu objavljena izjava ministra Lučina da sigurnost građana Hrvatske više ugrožavaju prometne nezgode nego organizirani kriminal.

Kordoni specijalaca, izvedeni svojedobno kontra radničkih demonstracija, najavili su kraj Tuđmanove vlasti. Na slično sluti kad se aktualna vlast sve češće odlučuje na demonstraciju policijske sile. Poznavatelji prilika upozoravaju da Hrvatska ponovo pokazuje tendenciju klizanja u policijsku državu. Jer ako se specijalci postrojavaju i protiv ribarskog, usto storniranog prosvjeda, pitanje je što rade policije koje nisu na javnoj sceni. Pogotovo jer nad tajnim službama vlast već mjesecima izbjegava osigurati civilni nadzor. Pritom krši zakon, praktično pokazujući svoj odnos prema pravnoj državi. Radi li to iz nekog jakog ili bez ikakva razloga? I što je od te dvije solucije gore?