Smjenu Pavkovića pozdravili su i EU, NATO i SAD podržavaši civilni nadzor vojskom i smjenu Miloševićeva kadra što su i tražili već dvije godine. Međutim, zapadni dužnosnici bili su poprilično suzdržani u komentiranju političkih prepucavanja u Beogradu i odbijanje Pavkovića da preda dužnost nazvavši to "unutrašnjim pitanjem" Jugoslavije. Iako za Pavkovićem nitko ne žali, mnogi u Beogradu tvrde kako je njegova smjena razultat političkih igara. Beogradski mediji i političari postavljaju pitanje je li Koštunica smijenio Pavkovića, kojega je spasio nakon pada Miloševića, zbog toga što je general promijenio stranu i prešao u Đinđićev tabor. Špekulira se da Koštunica priprema teren da generalštab preuzme njemu blizak general Aco Tomić, načelnik Uprave sigurnosti VJ, nakon čega bi potpuno preuzeo kontrolu nad vojskom.

Srbijanska vlada i dalje uvijeno kritizira Koštunicu. Ne brani Pavković nego kritizira sumnjive motive smjene i namjere da se vojska stavi pod kontrolu predsjednika SRJ i njegove stranke. Srbijanska je vlada stoga zatražila da Skupština SRJ provode istragu o Pavkovićevim navodima iz pisma koje joj je poslao u kojemu trvdi da je Koštunica od njega tražio da vojska izvrši prepad na Ured za komunikacije Vlade Srbije. (V. Ba.)