Razvlastio je vođu desnog krila Ivića Pašalića, adresirajući na njega sve negativno stranačko naslijeđe. U programatskom intervjuu jednom tjedniku ustvrdio je da će HDZ biti sasvim pristojna europski konzervativna stranka. Zaklinje se u liberalnu demokraciju, vladavinu prava, zaštitu manjinskih i ljudskih sloboda. Konkretno: isključuje svaki radikalizam i ekstremizam, neće praviti gužve ako iz Haaga stignu nove optužnice, ograđuje se od pritisaka na svjedoke i sud u procesu za ratne zločine u Lori i Gospiću, ispričat će se za vulgarne uvrede nekih novinara. Sanader je otvorio mogućnost koaliranja i sa SDP-om.

Mogućnost da nakon izbora baš Sanader formira vladu – a on ne krije da sebe već vidi kao premijera – određivat će ne samo volja birača nego i njegova međunarodna prihvaćenost. Šef HDZ-a danas ima inozemne kontakte takvog intenziteta i na takvoj razini kakve su prije trećesiječanjskih izbora imali čelnici sadašnje vlasti. Riječ je o vezanoj trgovini. On se u svome uzletu koristi vjetrom u Europi sve raširenijeg desnog skretanja; europska ga desnica smatra svojom uzdanicom u Hrvatskoj.

HDZ-ove frakcijske borbe pokazale su se sukobom malih razlika. Sanader se, osobito pred svojim inozemnim prijateljima, trudi predstaviti kao zapadnjak. Cvjeta kad ga neki američki mediji vide kao mogućeg »balkanskog Busha«. Ali metode i ljudi kojima se u borbi s Pašalićem poslužio to ne dokazuju. Njegovim u janjad presvučenim suradnicima ispod novog krzna svaki čas proviri vučja njuška ili rep.

Tuđmanova je stranka čitavo desetljeće katastrofalno upravljala Hrvatskom. Okolnosti su se umnogome promijenile, HDZ se mijenja mnogo sporije. Ali čak i mali kozmetički zahvati na njegovu liku izazivaju teške potrese u vladajućoj koaliciji. Sanader trenutno slovi kao najpoželjniji politički ženik u državi. Privlačnim ga čini očekivani uspjeh na narednim izborima. U nekim strankama petorke to izaziva divljanje hormona. Šef HDZ-a isijava po neke fatalnu privlačnost. Hoće li najfatalnije ipak ispasti po Hrvatsku?