Haaški sud ima i svoju uporabnu vrijednost u hrvatskim okvirima. Kad ponestane žestokih tema, iz ladica se izvuče iskušani materijal, pa prijetnja »našim herojima« iz nizozemskih daljina međunarodnoga pritiska postane upotrebljivo štivo za držanje ovdašnjih političkih tenzija na željenoj razini.

Dokaz da se nešto kuha u Haagu jest u banalnoj činjenici da Ured za odnose s Haagom uopće nije nadležan za davanje informacija o optužnicama i u nespremnosti haaškoga glasnogovorništva da tu »informaciju« komentira.

Ako je sve tako prozirno, zašto se ipak pred javnošću poigrava s takvim informacijama. Visoki državni dužnosnik potvrđuje Vjesniku da je riječ o običnom podgrijavanju »antihaaškog« raspoloženja koje može odigrati značajnu ulogu u ovdašnjim političkim ratovima. Kao i toliko puta dosad.

»Haaško sudište se u dosadašnjim dogovaranjima o suradnji s Hrvatskom obvezalo da će se prva informacija o optužnicama protiv hrvatskih građana najprije dostaviti Vladi i njenu Uredu za odnose s međunarodnim sudom, a tek potom hrvatskoj javnosti i medijima«, potvrdio je Vjesnikov sugovornik. »Ništa se u tim dogovorima u međuvremenu nije promijenilo, pa onda ni ta medijska klauzula što podrazumijeva da su informacije ili izmišljene ili su procurile iz špekulativnih razloga«.

Jedan od »pogođenih« najnovijim saznanjima što Haag sprema Hrvatskoj, Ivan Jarnjak, privatnim istupom ocjenjuje te informacije »kao pokušaj uznemiravanja i spomenutih, a navodnih optuženika, članova njihovih obitelji, upad u privatni život sa svim posljedicama da vas okolina doživljava ne samo kao optuženika nego i kao vjerojatnog počinitelja kaznenih djela iz haaške nadležnosti«.

U političkim prilikama koje obilježavaju Hrvatsku na početku ljeta, niz dužnosnika kojima je HDZ kao bivša vladajuća stranka dala mandat za poslove kojima, navodno, haaški sud daje obilježja ratnih zločina, špekulacije s optužnicama su izravni napad na destabilizaciju ionako ruševnoga političkog sporazumijevanja. Prema tome, izgleda, svejedno je kako će privatno proći Jarnjak, Bobetko i ostali navodni optuženici, bitno je podgrijati atmosferu sudbenog nasilja međunarodne zajednice nad hrvatskim građanima. A ta je atmosfera godinama držala Hrvatsku u stanju napetosti u unutarnjim odnosima i prijetnje sankcijama na međunarodnom planu. Kad se tome doda da je otpor Haagu omiljena parlamentarna tema i najsigurniji način da minorne političke stranke dođu do medijskog prostora stajući na stranu »nevino optuženih«, jasno je da suđenja za ratne zločine ostaju medijskim mamcem prvoga reda. Saznanje o popisu na kojemu su Jarnjak, Markač, Čermak, Sačić, Domazet i Bobetko nije prije nekoliko mjeseci izazvao potrebnu i željenu buku, a danas se ponavlja kao refren, kad boljih vijesti iz Haaga nema.

Pritom postaje nevažnim što su odnosi Hrvatske i Haaga u međuvremenu promijenjeni. I što ti odnosi diktiraju i informiranje u službenoj formi koja obvezuje samo dva punkta, državni u Vladi i njenom Uredu za odnose s Haaškim sudom. Sve ostalo je neformalna, pa stoga i špekulativna razina. Makar, i to valja zapamtiti, nerijetko točno izvorište podataka usporedo s krutom i ne uvijek uvjerljivom službenom obavještavanju o optužnicama, posebno.