Vjesnik: 28. 06. 2002.
Koalicija vozi na rezervi
Hrvatska se trzne svaki put kad netko
objavi da neimenovani strani diplomati misle to i to o njoj. E, pa dobro. Općenito je stav tih neimenovanih da ova koalicija troši posljednje zalihe povjerenja tzv. međunarodne zajednice. Ali još nema alternative za nju jer HDZ tek mora dokazati da se promijenioZORAN VODOPIJA
Premijer Ivica Račan i njegov zamjenik Dražen Budiša sve više nalikuju na one likove koji svakog punog sata izlijeću iz sata-kukavice. Kad odbije 10 izleti Budiša i vikne: Izbori će biti 19. siječnja 2003. U 11 ispadne Račan i kaže: Vlada treba posao odraditi do kraja. Već u 12 eto Budiše: Nećemo glasovati za ratifikaciju sporazuma o Krškom. U 13 opet Račan: Ako ne možemo riješiti Krško, čemu sve ovo?
Da, čemu sve ovo ako se vodeća dvojka u Vladi više u ničemu ne slaže. Koalicijski partneri SDP i HSLS ponašaju se kao rogovi u vreći, a ta vreća je koalicijska vlada koja vodi ovu državu. U vreći su još HSS, HNS i LS. Ni oni se ne slažu sa SDP-om u mnogim pitanjima, ali još zagovaraju održavanje koalicije na kupu. Tako Tomčić kaže da izbo
ri u siječnju za njegovu stranku nisu prihvatljivi i da se treba primiti posla. Čačić ističe da za HNS ne dolaze u obzir izbori prije 30. lipnja 2003. godine.Teško je, zapravo nemoguće, pronaći primjer neke koalicije u svijetu koja je svoje vladanje započela tako strasno a završavala tako strašno. Euforija 3. siječnja 2000. godine, kad je hametice potučen HDZ, rasplinula se u međustranačko prepucavanje u kojem je najvažnije današnjim politikantstvom osigurati sutrašnji ostanak na vlasti.
Dražen Budiša je mjesecima samozatajno asistirao na mjestu zamjenika premijera dok se pod pritiskom radikala u vlastitoj stranci nije iznenada aktivirao. Optužili su ga da se u gorangranićevskom stilu previše slizao s Vladom, zapustivši stranačke interese. Odlučio je nadokn
aditi propušteno i otad više nema ni prividnog mira u koaliciji. Simpatično je, pritom, kad kaže u TV-kamere da vjeruje kako ga sad više neće smatrati »troublemakerom«.Popis grijeha ove koalicije dugačak je i nipošto se više ne može pravdati teškim naslijeđem koje joj je ostavio HDZ. Prošle su, uostalom, dvije i pol godine. Zbog svoje šarolikosti, jer je sklepana samo zato da makne HDZ, ova koalicija ništa nije mogla provesti do kraja. Planovi su bili sjajni. Izjave uvjerljive. Sve je to papir otrpio i na
njemu je i ostalo.Krivo bi bilo sad kriviti Budišu za to što se koalicija više o ničemu ne može dogovoriti. Kod Budiše je bar jasno što hoće. On želi raspad ove koalicije i izbore za pola godine. Drugo je pitanje ne kocka li se HSLS vlastitom sudbinom, jer želi li biti poželjna udavača HDZ-u nakon izbora mora samostalno prijeći izborni prag, što je pri sadašnjem rejtingu stranke vrlo upitno.
Oštre poruke glavnog tajnika NATO-a Georgea Robertsona premijeru Račanu pokazale su svojom širinom (efikasnije pravosuđe, manjinski zakon, povratak izbjeglica, otpuštanje prekobrojnih u vojsci, civilni nadzor nad vojskom...) da Hrvatska mora progutati istu knedlu i za ulazak u NATO i za ulazak u Europsku uniju. I da nijedan od tih dvaju ulazaka nije onako blizu kako se
optimistički predviđalo još dok je ova koalicija bila miljenica zapadne Europe i Amerike.Gomilanjem neispunjenih obećanja i obveza vladajuća je koalicija grickala ostatke svoje vjerodostojnosti i ne trgne li se svih njezinih pet dijelova ni Gospa Međugorska je neće spasiti, kad bi kojim slučajem ordinirala i po Hrvatskoj. Premijer Račan i oni iz petorke kojima je stalo da mandat odrade do kraja, vjerojatno su već shvatili da je predizborna kampanja već debelo počela. I to svugdje.
Počela je reaktiviranjem podjele na »stare« i »nove« kadrove u Ministarstvu vanjskih poslova, gdje su »hadezeovcima« proglašeni svi koji su preživjeli do 3. siječnja 2000., a sve to da bi jedan član petorke profilirao svoju ekipu na račun drugog člana.
Počela je aktiviranjem pitanja Vjesnika koji je ovakav kakav je, izvan stranačke kontrole, nezgodno neutralan u predizborno vrijeme.
Počela je odbijanjem ratifikacije sporazuma sa Slovenijom oko NE Krško, što je ostala jedina točka gdje se eventualno moglo sa Slovencima o nečemu dogov
oriti.Počela je ponovnim otkrivanjem da se u Haagu, gle opet, pripremaju optužnice protiv nekih osoba u Hrvatskoj, što se zna odavno, s isto toliko nejasnih detalja kao i sad.
Hrvatska se trzne svaki put kad netko objavi da neimenovani strani diplomati misle to i to o njoj. E, pa dobro. Općenito je stav tih neimenovanih da ova koalicija troši posljednje zalihe povjerenja tzv. međunarodne zajednice. Ali još nema alternative za nju jer HDZ tek mora dokazati da se promijenio.
Kako sada stvari stoje, četiri petine petorke rade za koaliciju, a peta na afirmaciji HDZ-a.