Zbog čega, osim odvjetničkog, jedan od najmoćnijih i najrespektabilnijih cehova, onaj liječnički, nikad nije prema poslodavcu, državi, ultimativno demonstrirao svoje stavove? Ne da mi mira ni (valjda od vraga sugerirano) pitanje zašto štrajk zbog plaća?! Tim više što je u »Odjecima dana« predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata dr. Ivica Babić ustvrdio da samo uz zadovoljnoga liječnika može biti zadovoljan i pacijent, što, naravno, nije točno. Ili je točno tek djelomice. Povjerovao bih da se liječnici (legalnom) borbom za svoja prava bore i za moja kada bi digli tako rezolutno glas protiv lošeg bolničkog smještaja, očajne prehrane, pomanjkanja lijekova i koječega drugoga što nas i u području zdravstva svjetlosnim godinama udaljava od Europe. Uvjerio sam se da interijer u nemalom broju zagrebačkih bolnica sliči onom iz Solženjicinova »Odjela za rak«. Kada sam od raka umirućeg oca pitao zbog čega čekamo u redu pred jednim WC-om kada su ostala tri slobodna, odgovor me užasnuo: »Jer u ona preostala tri nema na školjkama daske«.

No, vratimo se onom pitanju s početka udaranja glavom o zid. Zašto tek sada štrajk (upozorenja) i zašto zbog plaća? Treba biti iskren i reći da je mali broj vrsnih stručnjaka živio i živi samo od plaće. Zato nisu ni dizali glas. Zbog novog državnog, a zatim i zdravstvenog sustava, dio je liječnika počeo funkcionirati po legalnom tržišnom principu, pa je došlo do logičnog raslojavanja u kojem je dio liječnika, koji je »osuđen« na siromašni puk, ostao na brisanom prostoru s »crkavicom« od plaće. Ona, pak, mora biti, tvrde pristalice dr. Babića, u visini dviju prosječnih hrvatskih plaća, što iznosi nešto više od sedam tisuća kuna. Zašto baš toliko? Jer bi to bilo, kažu u Liječničkom sindikatu, pošteno i primjereno!

Hoće li nakon početnih liječničkih plaća pacijenti biti zadovoljniji? Hoće vraga ako moraju sjesti na školjku bez daske, jesti lošu hranu, donositi od kuće WC-papir i sami plaćati skupe lijekove. Nije, naravno, bio primjeren, a još manje fer, ni nastup ministra dr. Andra Vlahušića u »Odjecima dana«. Zašto? Jer se ponašao poput krutog, socrealističkog političara koji pred tvrdim zidom ne zna drugo nego pričati o objektivnim teškoćama. U koje spadaju i on i Vlada.