Prema prvim informacijama koje su dosad o tome procudrile u javnost, nova porezna reforma temeljila bi se na ukidanju sustava komunalnih naknada i uvođenju poreza na nekretnine kakav postoji u zapadnom svijetu. Država bi zakonom propisala maksimalni iznos lokalnog poreza na nekretnine, dok bi lokalne vlasti imale pravo određivati stopu tog poreza u zadanom okviru, kao i eventualne olakšice. Reforma je, po mišljenju čelnika Vlade, potrebna ne samo zbog usklađivanja sa zapadnjačkim uzusima fiskalne politike, već i zbog toga što se lokalne komunalne naknade smatraju jednom od glavnih prepreka investicijama, budući da se komunalna naknada naplaćuje po kvadraturi objekta, a ne prema njezinoj realnoj vrijednosti.

Premda u Vladi tvrde kako bi se ovakva porezna reforma savršeno uklopila u već započeti proces decentralizacije, budući da bi sav prihod od poreza na nekretnine i dalje ostajao lokalnoj samoupravi, pitanje je da li je doista tako. Na primjeru Rijeke čini se da bi moglo biti i drukčije. Naime, Linićev koncept »grada-poduzeća« utemeljen je dobrim dijelom na stvaranju profita upravo kroz naplatu komunalne naknade koja je već godinama upravo u Rijeci među najskupljima u Hrvatskoj, ako ne i najskuplja za pojedine djelatnosti. U proračunu za prošlu godinu, primjerice, prihod od komunalne naknade iznosio je 90 milijuna kuna, dok je cijeli proračun bio težak oko 450 milijuna. To znači da prihodi s osnova komunalne naknade čine čak 20 posto riječkog budžeta, a tako je već godinama, i zato je jasno zbog čega je ovdašnja lokalna vlast uvijek inzistirala na urednoj naplati tog ogromnog novca koji joj je među ostalim garantirao snagu kojom se izdvajala od drugih lokalnih vlasti.

Teško je povjerovati sadašnjim najavama iz Vlade da bi, uz ovako šupalj državni proračun i Vladu kojoj je praktički jedini cilj krpanje rupa na tom »ementaleru«, sav novac od poreza na nekretnine ipak ostajao lokalnoj zajednici. Čak i da jest tako, opet je gotovo nemoguće da bi stopa tog novog poreza ikada mogla napuniti čak petinu riječkog proračuna. Drugim riječima, dok je Linić bio gradonačelnik, koncept skupe komunalne naknade bio je sjajno rješenje za snaženje gradskog budžeta, a time i uspjeh tada vladajuće lokalne garniture. Sada, kad je Linić postao potpredsjednik Vlade, drukčija se pjesma pjeva. Sad je komunalna naknada naglo postala preprekom za ulaganja, prevladana antitržišna kategorija koju pod hitno treba ukinuti jer smeta nebrojenim stranim investitorima koji hrle svoj novac utrošiti u Hrvatsku.

Što je najzanimljivije, sve se to uredno naziva decentralizacijom, jednako kao što je uvedena i kvazi-decentralizacija školstva i zdravstva koja se doslovno svodi na to da država sada novac za određene troškove više ne uplaćuje direktno školama nego ga najprije šalje na račun županija, a onda županije uplaćuju dalje školama. Razlika je – drastična. No, kako bilo, Linić je, dignuvši sidro iz Rijeke, očito promijenio i vlastitu vizuru, prilagođavajući svoje političko djelovanje novoj funkciji koju obavlja na državnoj razini i novom cilju – punjenju državnog budžeta. A ti, nasljedniče na gradonačelnikovoj stolici, snađi se kako znaš i umiješ pri daljnjem punjenju gradskog proračuna.