SARAJEVO, 30. lipnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Javnost u Bosni i Hercegovini šokirana je otkrićem da su, po svemu sudeći, stotine tisuća, a možda i milijuni, eura koje je nizozemska vlada donirala za pomoć preživjelim žrtvama srebreničke tragedije tijekom proteklih sedam godina utrošeni na sumnjiv način, te da su u brojnim slučajevima oni kojima je pomoć bila namijenjena od darovanog novca imali vrlo malo ili nikako stvarne koristi!

Po podacima veleposlanstva Kraljevine Nizozemske u BiH, vlada ove zemlje u razdoblju je od 1995. do sada, putem različitih projekata vezanih za Srebrenicu, dala je 28 milijuna eura pomoći. Riječ je o projektima kakvi su osiguranje privremenog smještaja za raseljene Srebreničane, gradnja vodovodne mreže, poticaji zapošljavanju, donacije različitim nevladinim organizacijama za njihove projekte vezane uz Srebrenicu. Upravo su nevladine organizacije, čini se, imale najviše koristi od donacija.

»U popisu u kome se navode iznosi novca doznačenog za razne projekte za Srebrenicu, osim nekih stavki, sasvim je nejasno što su podrazumijevali pojedini projekti vrijedni i po nekoliko stotina tisuća eura. Nikako ne mogu prihvatiti da je toliki novac dan za smještaj i zbrinjavanje obitelji, za tobožnju obnovu i rekonstrukciju stambenog fonda, a tisuće je onih koji još žive po tuđim šupama, štalama, pod šatorima, u kolektivnim smještajima, kazao je za Dnevni avaz Šefket Hafizović, načelnik općine Srebrenica,

Spornim se smatra i utrošak 315.000 eura za sanaciju vodovodne mreže u Tuzli, a bivši načelnik te općine Selim Bešlagić tvrdi da on nije odlučivao kamo će novac ići: »Nizozemska Vlada radila je svoje projekte putem svojih humanitarnih organizacija i kada se došlo do pitanja vodovoda, bilo je redovno natjecanje za projekte namijenjene potrebama područja gdje ima najviše smještenih prognanika. Sva sredstva su usmjeravana upravo u poboljšanje uvjeta u kojima su te osobe živjele, pa tako i u pravcu poboljšanja opskrbe vodom«.

Tvrdi se da je bilo manipulacija i s prikazivanjem cijene kuća za smještaj raseljenih Srebreničana, a skandalozan je podatak da usprkos navodno utrošenih 400.000 eura za vodovod u Siminom Hanu, problem opskrbe vodom nije riješen. Slično je i s očito samo na papiru utrošenim novcem za nabavku knjiga, poljodjelskih alata, pa i za razne projekte resocijalizacije, psihološke pomoći i slično.

Čak i ako nije riječ o dosad najvećoj aferi vezanoj za makinacije s pomoću za Srebrenicu (ranije je bilo slučajeva makinacija, pa je tako vođena istraga oko dodjele kredita pojedinim privatnim tvrtkama od novca namijenjenim Srebreničanima) jasno je da su Srebreničani nezadovoljni time što (pre)veliki dio pomoći odlazi administraciji, odnosno onima koji se pojavljuju kao posrednici u raspodjeli pomoći.

Opravdanost ovakvih primjedaba posredno je priznao i visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Paddy Ashdown koji je prilikom posjeta Srebrenici, kad je najavio da će memorijalni centar u Potočarima biti završen još ove godine, kazao i to da je cilj njegovo posjeta pronaći bolji način za distribuciju donatorskih sredstva i osiguranje da ona stignu u prave ruke. »Informiran sam da je u dosadašnjoj raspodjeli donatorskih sredstava bilo kriminala. To treba hitno ispitati i dati sudu na procesuiranje«.

Alenko Zornija