Možda bi Zubak danas nešto mijenjao u svojem političkom slalomu nakon Grabovčeve smjene, možda bi manje pritiskao HDZ, a više se "tukao" s Petritschem oko ustavnih promjena, ali sada je ionako sve gotovo. I put u pakao popločan je dobrim namjerama, a NHI može biti sretan ako na posljetku na listopadskim izborima uopće "preskoči" izborni prag ...

Na žalost, vijest je pristigla kasno, ne danima i mjesecima, nego godinama prekasno i odveć je uvjetovana vanjskom prisilom da bi priskrbila minimum iskrenog povjerenja, minimum barem interesnog jedinstva hrvatskog nacionalnog korpusa uoči novog kruga, možda i presudnih listopadskih izbora u BiH. NHI i HDZ postigli su, saznajemo, sporazum o međusobnom "nenapadanju" na političkim skupovima i u javnim istupima, obznanio je proteklog tjedna u Stocu Vlado Raguž, član Predsjedništva Zubakove tzv. alternativne hrvatske stranke.

Navodno je riječ o džentlmenskom dogovoru da se HR dužnosnici međusobno ne "grizu", da jedni drugima ne zadaju niske udarce u "meki trbuh" u već debelo začetoj, ionako sveopće kužnoj i sve nečasnijoj predizbornoj kampanji. Raguž je čak iskoristio medijsku priliku da s NHI-a odlučno otrgne etiketu "izdajničke stranke Hrvata u BiH", ponudivši toj spekulaciji kao protudokaz odluku Paddyja Ashdowna da smijeni ministra financija Federacije i uglednog člana vodstva NHI-ja Nikolu Grabovca!

No, i hanumi na sarajevskoj Baščaršiji i rodijaku Ćipi bjelodano je nešto drugo - tzv. međunarodna administracija koju simbolizira Pax Americana, pravda, pravo i pojedinačni interesi (svih) malih naroda na Balkanu zanimaju isključivo kao sredstvo za provedbu vlastitih strategijskih interesa. Ništa manje i ništa više od toga.

Grabovčeva smjena bila je gruba poruka Ashdownovih analitičara kako međunarodna zajednica jednostavno više ne smatra NHI ni dovoljno atraktivnim ni dovoljno probitačnim ni dovoljno korisnim "trojanskim konjem" u njedrima hrvatskog izbornog plebsa. Da je NHI potrošen do srži, da iz tog saća nema više hranjivog meda ni za domaćeg igrača ni za stranog tutora, da je hrvatski Dodik jednostavno otplesao svoj posljednji tango s misijom OHR-a.

Štoviše, Zubak je bio odrješit ,"razlike između dviju grupacija u HDZ-u BiH toliko su velike da ja, osobno, ne mogu zamisliti da s pripadnicima Jelavićeve grupacije postignem bilo kakav dogovor o političkom djelovanju u interesu hrvatskog naroda u BiH, jednostavno zato što mi imamo posve različite stavove o našim nacionalnim interesima".

Gledano iz današnje perspektive, nije uopće sporno kako je i dugovječni i premoćni monopol HDZ-a (bio) brana nužnoj pluralizaciji i demokratizaciji hrvatske politike. Nitko razborit neće negirati niti pojave nepotizma, korupcije, bogaćenja pojedinaca u ratnoj kalvariji i privatizacije funkcija u redovima HDZ-a, ali takve liberalne dvojbe, očito, ne muče ogromnu većinu Hrvata u uvjetima postdaytonskog sužanjstva, u obruču protuhrvatskog međunarodnog protektorata.

Tek ilustracije radi, prije četiri godine, u doba kad je Zubak bio član Predsjedništva BiH, jedan sarajevski list s gnušanjem je odbio ispričati se zbog sumanutih optužbi da su Hrvati sami podmetnuli bombu u Mostaru, zatraživši prethodno isprike za Prozor, Stolac i tome slično. Na košarkaškoj utakmici pljuštale su istodobno uvredljive poruke hrvatskim košarkašima kao "ustašama", a prava meta orkestrirane mržnje u centru Skenderija bili su Hrvati u BiH. To se ipak nekako moglo otrpjeti jer su Hrvati tada još uvijek barem imali pravo na svoj jezik i svoje nacionalne medije.

Četiri godine poslije, protuhrvatska mržnja nije ništa manje, ali sada je situacija mnogo teža i neizdrživo mučnija. Hrvatski jezik na Hrvatskoj televiziji "zagušen" je na zahtjev međunarodne zajednice, ali uz privolu Zubakove stranke. Tzv. Federalna televizija arogancijom bahatog vlastodršca "briše" ovih dana iz etera hrvatsku himnu na Svjetskom nogometnom prvenstvu, a reporteri Federalne televizije mirne duše uče Hrvate kako na golu ne stoje vratari, nego "kapidžije"...

Možda bi Zubak danas nešto mijenjao u svom političkom slalomu, možda bi manje pritiskao HDZ, a više se "tukao" s Petritschem oko ustavnih promjena, ali sada je ionako sve gotovo. I put u pakao popločan je dobrim namjerama, a NHI može biti sretan ako na posljetku na listopadskim izborima uopće "preskoči" izborni prag. Za bilo kakvu veliku nacionalnu koaliciju s HDZ-om karte su već odavno potrošene ...