Kao i obično nakon Budišinih ispada, javnost se pita: što mu je to trebalo? Što je htio postići? HSLS-ovi su ciljevi krajnje netransparentni. Ponašanje – gotovo iracionalno, kontroverzno. Kao zamjenik premijera, Budiša je osobno predsjedao sjednici Vlade na kojoj je sporazum o Krškom usvojen, kasnije se predomislio. Cijeli taj posao u Vladi vodili su njegovi ministri. Nakon loma u sabornici, Budiša kaže da njegova stranka u farsi nije htjela sudjelovati te gotovo veselo konstatira: »Ovo je kraj«, uz opasku da je do njega došlo mjesec i pol ranije nego je on očekivao. Ali dan potom sa smiješkom Mona Lise izjavljuje da petorka još postoji, da oni iz koalicije ne misle izaći, iako dopuštaju mogućnost da ih partneri izbace.

Svojim držanjem Budišina stranka praktično pokazuje da je dosadašnjem savezu petorke presudila kraj. Ili se samo krajnje šizoidno ponaša? Po svoj prilici računa da će vlastiti katastrofalan rejting u javnosti popraviti time što će prva pobjeći s broda koji, vele istraživanja, ionako opasno tone. Distanciranjem žele reći da za neuspjeh vlasti HSLS nije odgovoran. Sada bi još nešto htjeli ušićariti umjetno od sebe stvarajući žrtvu. Kao, nisu oni napustili koaliciju, nego su ih jadne i neshvaćene partneri nogirali. Budišini momci ne vide da su povukli još jedan potez u korist vlastite štete. Od ovoga, kao i dosadašnjih njihovih udara, može profitirati samo HDZ.

Za Hrvatsku postavlja se pitanje što dalje. Nagađanja je mnogo, dobrih rješenja – ni malo. Dok lideri ostatka petorke pokušavaju konsolidirati svoje redove, dok glave muče pitanjima o smislu i perspektivama koalicije, dok se izlistavaju iznuđena rješenja – formiranje manjinske vlade, tehničke vlade, vlade nacionalnog spasa, stvaranje u Saboru nekakve nove većine s HDZ-om na čelu ili ipak hitni prijevremeni izbori – Budiša bi mogao odlučiti da svoju vojsku u srijedu vrati u sabornicu, kao da se ništa nije dogodilo. Od stranke koja traži da se na izbore ide dogodine u siječnju, punu godinu dana prije redovnog roka, a zatim javno objašnjava da su im astrolozi potvrdili kako im se baš tada zvijezde smiješe, ne mogu se očekivati racionalni potezi.

Ali za činjenicu da je Hrvatska postala zatočenicom glavinjanja jedne stranke odgovornost nije ni na HSLS-u, ni na njegovu šefu i milim mu jastrebićima. To je odgovornost predsjednika Vlade osobno. Premijer je praktično pristao na takvu situaciju, on ju je, dapače, omogućio. Vjerojatno samo zato jer je sklon trulim kompromisima. Ali nakon svake Budišine umjetno proizvedene drame javnost zaključi da je u toj vezi Ivica Račan good guy.