Vjesnik: 02. 07. 2002.

Doviđenja do sljedeće krize

Ma koliko, međutim, svima na vlasti bila puna usta priča da im je »dosta svega ovoga«, da je sve »postalo cirkus u kojem se ne zna tko pije, tko plaća«, rijetko će se tko od njih sam odlučiti za odlazak. Ipak je vlast u Hrvatskoj, bez obzira na sve, predobro plaćena

ANDREA LATINOVIĆ

Ovisi li rješenje najnovije krize u državi o tome hoće li premijer i predsjednik SDP-a Ivica Račan pozvati na razgovor svojeg (koje li ironije!) zamjenika i šefa HSLS-a Dražena Budišu, ili će to učiniti ovaj drugi - a navodno nijedan od njih ne želi napraviti prvi korak - ne piše nam se dobro.

U kakvu je slijepu ulicu zašla koalicija, pokazalo se prošli petak u Saboru. Uzbuđeni su bili i zastupnici i novinari, koji su »glavinjajući« zapitkivali jedni druge je li Vlada pala, ako nije hoće li, postoji li uopće petorka i što će dalje biti.

Sporni sporazum između Hrvatske i Slovenije o nuklearki Krško razbio je iluzije i posljednjima koji su vjerovali da ova koalicija može zajedno odraditi mandat do kraja. Ti su optimisti vjerovali da će - doduše, sa sve češćim trzavicama - koalicijski vlak s pet vagona ipak dovesti putnike do cilja. Do boljeg života, veće zaposlenosti, modernije i efikasnije države, koju će potom, tako uljuđenu i bez polustoljetnih balkanskih navika, na kraju prihvatiti europske i svjetske asocijacije i integracije.

Te iluzije su se nakon petka raspršile poput mjehura od sapunice, a građani su se ponovno uhvatili za glavu, ne vjerujući da prisustvuju još jednoj koalicijskoj agoniji, koja blokira rad cijele države. Jer, ako premijer, čovjek koji rijetko kad gubi živce i kontrolu, vidno umoran i iznerviran, pred cjelokupnom javnošću kaže da »nije siguran postoji li još uopće petorka«, onda je situacija uistinu dovedena do apsurda.

Istodobno, Zlatko Tomčić, šef Sabora i HSS-a - stranke koja će lakše od ostalih moći ulaziti u neke buduće koalicije - komentira (ako je vjerovati izvorima) da se koalicija može teoretski održati, ali da za HSS »takvo mučenje više ne dolazi u obzir!«. Kad ga pak novinari pitaju o krizi u kojoj - ne svojom voljom, ali ipak - sudjeluje i stranka koju vodi, on zbunjenim građanima uvrijeđeno odbija dati odgovore.

S druge im se strane cinično (ili nam se to samo čini) smiješka Dražen Budiša, kojega bi partneri najradije izbacili iz koalicije, jer im se popeo na vrh glave. Dapače, neki od njih vrlo ozbiljno i gotovo naglas razmišljaju da HSLS jednostavno treba razdijeliti, najprije rascjepljujući njihov klub u Saboru, jer će u suprotnom do kraja mandata neprestano opstruirati rad Vlade.

Budiša, uz poznati zaleđeni smiješak, izvodi svoje zastupnike iz sabornice u trenutku kad ministar iz njegove stranke (!) mora uvjeriti zastupnike da ratificiraju kontroverzni sporazum sa Slovencima!

Gdje je tu, zaboga, logika? Doista, je li Budiša uopće svjestan poteza koje povlači posljednjih godinu dana? Kakav je to političar koji najprije prihvaća nešto u što ni sam nije siguran, da bi dan-dva nakon toga demantirao sam sebe i »minirao« zajedničke dogovore? Kakva je to politika?

Ponovno se svi pitaju zašto Budiša radi to što radi, radi li to u suradnji s HDZ-om, koji - javna je tajna - računa na njega, a priželjkuje Tomčića. Što liberali zapravo žele i zašto unutarnje nesuglasice, bolje reći stranački brodolom, ne rješavaju unutar svoja četiri zida?

Ma koliko, međutim, svima na vlasti bila puna usta priča da im je »dosta svega ovoga«, da je sve »postalo cirkus u kojem se ne zna tko pije, tko plaća«, rijetko će se tko od njih sam odlučiti za odlazak. Ipak je vlast u Hrvatskoj, bez obzira na sve, predobro plaćena. A posljednje informacije to i potvrđuju. Govori se da se koalicija ponovno dogovorila, pa će tako u srijedu, na »Dan D« - kad se očekuje spasonosno rješenje za krizu - zastupnici HSLS-a ipak teatralno ušetati u sabornicu da bi osigurali kvorum, ali većina od njih ruku za ratifikaciju Sporazuma o Krškom - neće podići.

To je uistinu izvrstan uspjeh! Nekoliko dana uvjeravanja da bi »liberal-primadone« ipak zasjele u zastupničke klupe. Želeći tvrdoglavo pokazati da HSLS ne želi iz Vlade, Budiša je uvjerio svoje stranačke kolege kako je ipak bolje da taj posao odrade, pa makar i u »fušu«, iako od njih i neće biti prevelike koristi. Sam Sporazum o Krškom, o tome što stvarno zanima javnost, koliko je štetan ili koristan za nas, potpuno je druga priča. Raspravu je u tom slučaju trebalo prepustiti ekspertima, a ne političarima.

Koliko je javnost zgrožena posljednjim događanjima, pokazuje i anketa u kojoj je čak 60 posto ispitanika sigurno da petorka više ne može izdržati, a više od 50 posto smatra potrebnim prijevremene izbore! Istodobno se, prema istraživanjima, biračko tijelo potpuno polariziralo na glasače SDP-a i HDZ-a. Na pitanje za koga bi glasovali kad bi sutra bili izbori, 21,3 posto izjasnilo se za HDZ, a 19,9 za SDP.

U Hrvatskoj je suludo bilo što prognozirati unaprijed. Bez obzira na to hoće li se koalicija dogovoriti ili ne oko nuklearke, može se izreći samo jedno: doviđenja do sljedeće krize!