Danska, koja je upravo preuzela predsjedanje, najavila da pregovori s kandidatima za ulazak u EU ulaze u finiš i zatvorit će se 12. prosinca, kada počinje summit u Kopenhagenu / U prvome je krugu deset zemalja kandidata, ali će biti primljene samo one koje do zadnjega roka ispune sva obvezna poglavlja

U tih nekoliko kratkih mjeseci kandidatima preostaje s EU-om ispregovarati preostala poglavlja, osobito ona škakljiva poput poljoprivrednoga i razvojnoga, a da bi »neponovljiva šansa stoljeća« bila iskorištena obje strane ne bi se smjele tvrgoglaviti, upozorio je danski ministar vanjskih poslova Per Stig Möller.

To je odgovor na istup šefa poljske diplomacije Cimoszewicza, po kojemu će Poljska prije odgoditi zaključenje pregovaračkih poglavlja nego pristati na nepovoljan aranžman. U prvome krugu naći će se »do deset zemalja«. To znači da nije isključeno ispadanje u zadnji čas bilo koje od tih država: »Ostajemo pri kriterijima, nećemo ih mijenjati niti ćemo dopustiti da zaostajanje bilo koje zemlje utječe na integracijski ritam ostalih«, zaključio je tu »svatko-prema-zaslugama« poruku šef danske diplomacije. Državama koje nisu zaokružile ciklus i zaostale su u pregovorima, recimo Bugarskoj i Rumunjskoj, EU će - obećao je Möller - uputiti dodatnu pomoć, uključujući financijsku, te razmotriti smjernice za prevladavanje razlika prema najuspješnijima.

Möller je naglasio da vrata EU-čekaonice ostaju otvorena zemljama jugoistočne Europe, ali taj će zadatak na dnevni red doći tek nakon summita u Kopenhagenu. »Duh Kopenhagena«, ali sa summita 1993. - kada se EU odlučila da će proširenja biti i da je za ulaznicu nužno ispuniti stroge gospodarske i političke uvjete - našao se i u odgovoru na sve glasnije zahtjeve iz Ankare kako je vrijeme da EU preispita i mogućnost otvaranja pregovora s Turskom. Kandidat bez pregovora čekat će na njih sve dok ne ispuni uvjete, rekao je danski ministar. »Iznimaka neće biti.«

»Takva prilika ne dolazi dva puta, stoga je sada iskoristimo«, apelirao je Danac, podsjećajući da EU na rasporedu, nakon toga šoka proširenja, ima važne teme. Naime, 2003. na redu je zaokruživanje rada konvencije o budućnosti Europe, dakle odluka o tome kako će izgledati i djelovati te u kojemu će smjeru ići »velika Europa tridesetorice«, 2004. bit će potrošena na ratifikaciju novoga sporazuma, 2005. na referendume, 2006. i 2007. na dubinske reforme poljoprivrede...

U nadi da »srebrna zavjesa podjela neće zamijeniti onu željeznu«, predsjedajuća je Danska prizemljila proces proširenja ondje gdje jest: u vremenski škripac u kojemu nema ni sekunde vremena za političko manevriranje. Stavivši kandidate u taj položaj - računajući da je njima Unija potrebnija nego što su oni njoj - EU je izborila pobjedu, jer će politički vrh svake od kandidatskih zemalja rađe pristati na nejednak status u društvu jednakih nego čekati 2007. da im se otvore vrata Unije.