Premijer Račan u jučerašnjem je razgovoru s predsjednikom Mesićem pripremio teren za svoju ostavku. Novinarima je također rekao da »ovako više ne može«. Najavio je promjene u sastavu koalicije i promjene u sastavu Vlade. Račan zapravo govori o novoj vladi i novom koalicijskom ugovoru. Rekonstrukciju svoga kabineta drži preblagim potezom. De facto traži način da njegova, pokrpana ili nanovo sastavljena, vlada vozi dalje.

Političari i javnost konačno se u nečem slažu: jedni i drugi smatraju da bi nastavljanje dosadašnje koalicijske kompozicije rezultiralo samo beskrajnom političkom sapunicom sastavljenom od teških drama i jalovih pomirenja. Iz HSLS-a potvrđuju da je Budiša radikalizirao neslaganje oko nuklearke jer su ga neki čelnici koalicije, svojim pitanjima o nejedinstvu njegove stranke, teško uvrijedili. Takva količina taštine prerasla je u politički problem. Šef HSLS-a sinoć je malo reterirao, tvrdeći da je »krizu moguće riješiti političkim dogovorom«. Ali iskustvo uči da su njegova rješenja vrlo privremena. Redovito su tek predah između dva sukoba.

Sreće nema ni s polovičnim rješenjima. Nagađa se da bi formiranje manjinske vlade moglo predstavljati šansu za novi početak. Ako dade ostavku i od šefa države opet dobije mandat, Račan bi konačno mogao napraviti ono što je prvi put propustio. Mogao bi sastaviti ozbiljan kabinet. Ako bi samo na mjesto HSLS-ovih ministara doveo neke nove ljude – onda ne mora ni pokušavati. Iskoristi li priliku da makne i vlastite kadrove, koji su se dosad pokazali kao lijeva smetala, onda bi cijeli zahvat imao smisla. Ali za takve rezove Račan nikada nije bio kapacitiran, uvijek mu je nedostajalo petlje. Možda je sada shvatio da je riječ o njegovoj posljednjoj šansi.

U skladu sa svojim procjenama da će Hrvatska na idućim izborima otklizati udesno, jasno je da Budiša svoju stranku već pozicionira prema novom savezu. U toj konstelaciji sebe vidi u vrlo važnoj ulozi, važnijoj nego mu je sadašnja vicepremijerska. Da bi se to i realiziralo dezorijentirani lider HSLS-a mora savladati samo dvije prepreke – njegova stranka mora prijeći izborni prag, što je, prema istraživanjima, dosta neizvjesno. Najnovije »događanje HSLS-a« donosi im nove gubitke. Druga je prepreka image što su ga svojim halabukama dosad pribavili. Stečena reputacija nikako im nije preporuka. Njihovo ih ponašanje predstavlja kao vrlo teška, nepredvidljiva i sasvim nepouzdana partnera. Ako su sada takvi, zašto bi u nekoj drugoj kombinaciji bili drugačiji?

Rusvaj, što ga HSLS kontinuirano stvara u petorci, de facto radi u korist jednog drugog saveza o kojem se u posljednje vrijeme sve više šuška. Riječ je o koaliciji HDZ-a i SDP-a, velikom crno-crvenom savezu. Rečene stranke svojim biračima o toj kombinaciji još ne smiju govoriti, ali sve je više znakova da to više nije isključivo u sferi znanstvene fantastike. Njihov eventualni ortakluk ima mnogo mana i slabosti, ali u političkoj se javnosti artikulira stav: sve je bolje od blokirane države i vlasti koja sama sebi skače u oči. Pouzdani izvori tvrde da se nedavno dogodio značajan summit šefova HDZ-a i SDP-a. Sanader i Račan o svome susretu, koji je pao uoči najnovijih kadrovskih pospremanja u HDZ-u, nisu obavijestili javnost, ali se prvi u svome užem krugu pohvalio da je »razgovor bio dug i vrlo dobar«.