Prema prijelaznom rješenju, navodno bi morska granica Hrvatske i SRJ u Boki išla sredinom zaljeva s tim da bi dvije zemlje svoje teritorijalne vode ograničile na 300 metara od obale, dok bi ostali prostor bio slobodan za nesmetani prolaz jugoslavenskih brodova do međunarodnih voda u Jadranu / Koridor formalno ne bi bio ni hrvatski niti jugoslavenski, ali s obzirom na to da Hrvatska nema luka unutar kotorskog zaljeva, jasno je kome bi koristio i tko je učinio ustupak / I ovakvo rješenje, kojim se ograničava teritorijalno more jedne države na određeni pojas od obale, nepoznato je u međunarodnom pravu / S obzirom na takav pristup Badenterovim načelima, međunarodnom pravu i Konvenciji UN-a o pravu mora te uvriježenim rješenjima o pravu pristupa moru obalnih država (neškodljivi prolazak, tranzitni prolazak, itd.), sljedeći korak će vjerojatno biti zahtjev BiH za koridorom iz područja Neuma do otvorenog mora

ZAGREB, 2. srpnja – Kako javlja Hina, u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku traju neslužbene konzultacije o mijisi UN-a na Prevlaci, čiji sadašnji mandat istječe 15. srpnja. Prema istom izvoru, na stolu je moguće prijelazno rješenje po kojem bi »morska granica u Boki išla sredinom zaljeva, s tim da bi Hrvatska i SR Jugoslavija svoje teritorijalno more ograničile na 300 metara od obale dok bi ostali prostor bio slobodan za nesmetani prolaz brodova do međunarodnih voda u Jadranu«.

Isto prijelazno rješenje, kako se nadalje pojašnjava, uključuje i suglasnost SRJ da kopnena granica između Hrvatske i Crne Gore više nije upitna te se također napominje spremnost dviju strana da riješe sigurnosna pitanja »uz moguću obostranu demilitarizaciju pograničnog područja«. To Hinino izvješće tako nam vjerojatno razotkriva što je to predsjednik Vlade Ivica Račan dogovorio u vezi s Prevlakom za svoga zadnjeg boravka u SAD-u. Podsjetimo, tada je izjavio da čvrsto vjeruje da će mandat promatračima UN-a na Prevlaci završiti do kraja godine, da se 15. srpnja može očekivati još možda jedno »tehničko« produženje mandata te da bi u vezi s tim područjem do daljnjeg moglo vrijediti određeno »prijelazno rješenje«.

Istini za volju, još nije jasno je li hrvatski premijer svoj optimizam u vezi s Prevlakom temeljio baš na ovakvom rješenju ili je ta najnovija varijanta nastala naknadno.

No, kako god bilo, prema tom rješenju, kako ga je predstavila Hina, i Jugoslaveni bi, valjda po uzoru na propali sporazum sa Slovenijom o Piranskom zaljevu, dobili koridor za trgovačke i vojne brodove za slobodan prolaz iz luka bokokotorskog zaljeva do međunarodnih voda u Jadranu. Koridor formalno ne bi bio ni hrvatski niti jugoslavenski, ali s obzirom na to da Hrvatska nema luka unutar kotorskog zaljeva, jasno je kome bi koristio i tko je učinio ustupak.

I ovakvo rješenje, kojim se ograničava teritorijalno more jedne države na određeni pojas od obale, treba li uopće napominjati, nepoznato je u međunarodnom pravu. Jedan ugledni hrvatski stručnjak tim povodom samo je kratko rekao: »Još nisam čuo za tako nešto«. Valja još dodati da se mogući sporazum o Prevlaci ne drži Badinterovog načela o međurepubličkim kao međudržavnim granicama od 25. lipnja 1991., odnosno Konvencije UN-a o pravu mora koja do dogovora dviju država o morskoj granici predviđa privremeno rješenje crtom sredine između najbližih točaka s obiju strana kopna.

Predloženim rješenjem, koje je navodno još predmetom samo »neslužbenih konzultacija«, Hrvatska bi postigla mogući odlazak promatrača UN-a s Prevlake (iako se to u izvješću izrijekom ne spominje), čime bi se vjerojatno omogućio i pristup hrvatskih civila i gospodarstvenika te (valjda) hrvatske policije tom području, dok bi jugoslavenska, odnosno crnogorska strana dobila ono što je i tražila: da hrvatsko teritorijalno more ne dosegne sredinu ulaza u Boku kotorsku, nego bliže hrvatskoj obali (i u Piranskom zaljevu je Hrvatskoj bilo ostavljeno otprilike 300 metara mora od obale). Doduše, to bi navodno bilo prijelazno rješenje za koje se ne navodi koliko bi dugo trajalo. Hrvatska bi tim rješenjem možda postigla brži odlazak promatrača UN-a s Prevlake, nego što bi to bilo da se ide na međunarodnu arbitražu, međutim, dugoročno, mogla bi izgubiti dio mora na ulazu u Boku kotorsku.

S obzirom na takav hrvatski pristup Badenterovim načelima, međunarodnom pravu i Konvenciji UN-a o pravu mora te uvriježenim rješenjima o pravu pristupa moru obalnih država (neškodljivi prolazak, tranzitni prolazak, itd), sljedeći korak će vjerojatno biti zahtjev BiH za koridorom iz područja Neuma do otvorenog mora. Kad se ta država, eventualno, suoči s međunarodnopravnim činjenicama u vezi s tim, njezin argument će biti logičan: ako ste koridore nudili Slovencima i Jugoslavenima, zašto ne biste i nama dali jedan, pa da svi vaši susjedi imaju »svoj komad otvorenog mora, koje je nekad bilo hrvatsko«.