Galijatoviću je 24. travnja 2001. godine preko Raiffaisen banke u Sarajevu isplaćeno 500 tisuća maraka uz potpis Grabovčeve zamjenice Šefike Hafizović i oznaku strogo pov. Merim je dobio pola milijuna, izgradio kuću u središtu Tarčina, a poslije su svi bitni navodi iz njegova svjedočenja oboreni - Dok se Sudsko vijeće iz petnih žila trudi odugovlačiti sudski postupak, i najokorjelijim pristašama teze da su Leutara ubili ’hrvatski ekstremisti’ sada je jasno da oni koji već gotovo dvije godine ’leže’ u sarajevskom Centralnom zatvoru nemaju nikakve veze s atentatom

To je ovih dana, javno i nedvosmisleno, potvrdio i donedavni ministar financija Nikola Grabovac!

Podsjetimo, malo nakon što se dogodio atentat na tadašnjeg doministra federalnog MUP-a Jozu Leutara, tadašnja je Vlada ponudila milijun maraka nagrade onome tko policiji da pouzdane informacije o Leutarovim ubojicama. Merim Galijatović nalazio se u zeničkom zatvoru kad se njegovim nalogodavcima iz federalnog MUP-a "upalila žarulja" kako da skinu krivnju i sa SDA, koju je tada glavnim krivcem za atentat proglašavao HDZ, i s Bošnjaka uopće.

Pitanje koje je uputio anonimni gledatelj glasilo je: "Je li Vam poznato da je 24. travnja 2001. godine, prije podizanja optužnice u ’slučaju Leutar’, vaša zamjenica Šefika Hafizović potpisala isplatu pola milijuna maraka zaštićenom svjedoku optužbe, za što postoje i dokazi?"

Ovdje treba napomenuti da su novinari i drugi zainteresirani to pitanje već posredno postavljali Grabovcu, i to preko jednog visokog dužnosnika Nove hrvatske inicijative i federalne Vlade, a odgovor je glasio da ministar Grabovac pojma nema o isplati novca za zaštićenoga svjedoka.

Je li Grabovčev stranački kolega uopće pitao Grabovca, kao i to je li Grabovac, možda, tek nakon smjene odlučio progovoriti, ostaje nejasno, no, njegov se navodni odgovor ni u čemu nije poklopio s odgovorom danim u tv-emisiji:

"Upoznat sam u cijelosti s tim problemom i želim Vam reći da su nakane bivše Vlade bile korektne i poštene u smislu da stvarno nađemo ubojicu ili atentatora na pokojnog Jozu Leutara", kazao je tv-auditoriju Grabovac, bez imalo kalkuliranja.

"Što se to sad ’izvjetroperilo’ u nešto drugo, to, ponavljam, netko mora ponovno istražiti. Vlada je dala, i to bivša, obavijest da će dati nagradu od milijun maraka, ali onomu tko će to i dokazati i pomoći da se zaista uhvati ubojica. Međutim, hoće li ubojica biti nađen i otkriven, o tome ćemo, vjerojatno, u narednim mjesecima slušati, a definitivan i konačan odgovor na taj slučaj možemo dati kada završe istrage.

Smijenjeni doministar nije, doduše, naveo ime zaštićenog svjedoka (to ime, službeno, imaju samo predsjednik Vrhovnog suda, članovi Sudskog vijeća i zapisničar), no, to već odavno nije nikakvo pitanje.

Naš izvor, koji je želio ostati anoniman, još prije nekoliko mjeseci je tvrdio da je navedenoga datuma, 24. travnja 2001. godine, preko Raifaisen banke u Sarajevu, isplaćeno 500 tisuća maraka zaštićenom svjedoku. Potkrijepio je to i kopijom zahtjeva federalnog MUP-a, označenim ’strogo pov.’, potpisanog upravo od Faika Lušije, na kojem je Grabovčeva zamjenica Šefika Hafizović rukopisom dodala da zahtjev treba "urgentno realizirati", te sve potvrdila svojim vlastoručnim potpisom.

Kako god, Merim je dobio pola milijuna, pa je sada lako objasniti otkud mu novac za izgradnju kuće u središtu Tarčina, u ulici IX. brdske brigade, na broju 31, dvjestotinjak metara od magistralnog puta Sarajevo – Mostar. Podsjetimo, Fatima Šehić, Merimova prva susjeda, najbolja prijateljica Merimove majke Mulije i majka Merimove ljubavnice Senke, čak nam je ljubazno ponudila ključ Merimove kuće, naravno tek nakon što smo je uvjerili da smo Merimovi "jarani" iz Sarajeva.

Grabovčeva izjava dodatno je upotpunila mozaik jedne od najvećih poslijeratnih sudskih farsi u BiH. Nakon što su oboreni svi bitni navodi iz svjedočenja Merima Galijatovića (svjedočenje bivšeg načelnika KDZ FMUP-a Mirze Jamakovića, o vrsti i načinu aktiviranja eksploziva, svjedočenje Ivice Leutara, sina Joze Leutara, o kretanju ministrovog vozača Željka Ćosića u dane kada je atentat navodno isplaniran i pripremljen itd.), dok se Sudsko vijeće iz petnih žila trudi odugovlačiti sudski postupak, i najokorjelijim pristašama teze da su Leutara ubili ’hrvatski ekstremisti’, što je na dan atentata sugerirao Alija Izetbegović, a poslije slavodobitno potvrdio Jacques-Paul Klein, sada je jasno da oni koji već gotovo dvije godine ’leže’ u sarajevskom Centralnom zatvoru nemaju nikakve veze s atentatom i da su oni tek žrtve ’nedovršenog’ bošnjačko-hrvatskog rata.