Slobodna Dalmacija: 03. 07. 2002.
Scena(rij) raspleta
Siniša PAVIĆ
Danas će se, valjda, znati sve: i je li vladajuća koalicija preživjela i u kakvom sastavu, i imamo li prijevremene izbore ili manjinsku vladu, i je li predsjednik HSLS-a Dražen Budiša uistinu faktor koji remeti i da li se predsjedniku Vlade Ivici Račanu besprijekorni osjećaj za pragmatično koji tjera na kompromise svih vrsta, boja i oblika, konačno razbio o glavu. Danas će se valjda znati i to koliko su dežurni umovi
- kako oni dobrohotni koji bi da koalicija živi vječno, tako i oni zluradi koji bi da se raspadne što prije ili bolnije - bili u pravu.A scenarija je ovih dana bilo prikoviše i svi su, iz kojeg god da su kuta bili ispaljeni, govorili isto - dosta nam je svega, ponajprije činjenice da svako tri mjeseca proživljavamo krizu, nategnutu ili istinsku, svejedno je.
Dosta je svega, primjerice, predsjedniku RH Stipi Mesiću. On bi manjinsku Vladu, jer je i takva bolja nego li prijevremeni izbori. I ima Predsjednik pravo kada poručuje da bi izbori usporili i ono malo poslova Vlade koji se odvijaju kako valja. Kome se ne sviđa nek' otiđe, dodaje predsjednik, svjestan da se i u običnom domaćinstvu, kad netko štrokaje, ne ide naprijed dok se balasta čovjek ne riješi ma koliko mu teško palo. I "svaka mu piva", da nije činjenice kako nam je ovo deseta kriza u 30 mjeseci, deseta prije nego mu je postalo svega dosta!
Predsjedniku HDZ-a Ivi Sanderu odavno je svega dosta, od početka. On je sve odavno predvidio, apatiju, blokadu i beznađe, on je nudio rješenja i ćutio narodsko nezadovoljstvo. Nevolja je jedino što su mu se osjetilna tankoćutnost probudila tek sad, nakon što je desetak godina izbrisano iz memorije hadezeovaca bez ikakve grijeha vrijedne pokore. Priznati ipak valja da je HDZ valjda jedina stranka koja u hodu uči i napreduje (kadikad se ispričavajući), stranka koja je svjesna da bez koalicija u nas više ne može, a ipak svojim proscima, pa i HSLS-u poručuje - dokažite se na izborima, pa možemo razgovarati. Pametnom dovoljno!
Ima ih još kojima je svega dosta, recimo pokojem liberalu koji bi konačno mislio svojom glavom stranačkoj stezi usprkos, ili pokojem ministru koji je spreman ostati vjeran Vladi, ili fotelji, ako ste baš toliko kontraški nastrojeni. No, malo tko se u svojim promišljanjima, nadanjima i strepnjama osvrće na činjenicu da narod više ne mari. Preciznije, ako ga uopće tko šta pita, narod misli kao istarski župan Ivan Jakovčić koji bi da Vlada ipak preživi, ne bi li kraju doveo projekte koje je njegova županija s tom istom Vladom započela. I to je to, jer kad svu tešku matematiku svedeš na proste brojke, ostaje potreba da prije nego nam svega bude dosta pokušamo doznati hoće li Račanu i njegovoj ekipi uspjeti izgradnja autoceste Zagreb-Split ili gradnja Čačićevih stanova. Da je poštenja, na tome bi se padalo ili prolazilo, i da je pameti, zbog toga bi ova Vlada unatoč svemu morala opstati do konačnog svođenja računa.
Danas će se (valjda) sve znati, a možda i neće, obistine li se najave kako je premijer za petak kuvertirao ostavku ne bi li prošao dalje s onima koji mu neće podmetati klipove. Možda i nije najluđe, možda je korak natrag uistinu nužan ne bi li se učinila dva koraka naprijed, bez balasta kojeg se - kad koči - valja riješiti ma koliko bilo bolno
. Što prije to bolje, pa ako hoćete i zbog turističke sezone koja ovakve "šušure" ne trpi.