Zanimljiva su ta naša saborska glasanja. Kad su najzanimljivija, zapravo se ne glasa o onome što piše na dnevnom redu. Prošlo se ljeto tako zapravo nije glasalo o povjerenju Vladi nego o izručenju generala Ademija i Gotovine Haagu, odnosno poštivanju onoga što je u Zakonu o suradnji s Haagom zapisano.

U srijedu je, pak, većina glasova za ratifikaciju Sporazuma o NE Krško zapravo značila prije svega podršku izbacivanju HSLS-a iz koalicije na vlasti. Zašto bi inače neki čelnici koalicijskih stranaka glasali za ratifikaciju, iako su nedavno javno priznavali da Sporazum smatraju lošim. Jednako je zanimljivo bilo i ponašanje nekih zastupnika HSLS-a, koji su u glasanju bili suzdržani, iako su samo pola sata prije glasanja u saborskom kafiću novinarima tumačili da je taj sporazum katastrofalan i da ga Hrvatska nipošto ne bi smjela ratificirati.

Zašto onda nisu glasali protiv? Ima li njihova suzdržanost veze s time što su u saborskom kafiću izražavali neslaganje i s Budišinom najavom izbacivanja iz stranke svih zastupnika koji budu glasali za ratifikaciju? Njihovi su glasovi očito nosili dodatnu poruku stranačkom šefu i njegovim najbližim suradnicima koji pripremaju veliku stranačku čistku. I ta je poruka očito bila mrvicu važnija od njihova osobna mišljenja o samom sporazumu.

Principijelnost je u politici rijetka zvjerka, ne samo u Hrvatskoj. Puno više od nekih svojih starijih kolega, principijelnost je u srijedu pokazala mlada zastupnica HSS-a Mirjana Petir, koja je u Sabor došla nakon povlačenja Stjepana Radića u mirovinu i to s mjesta glasnogovornice Ministarstva zaštite okoliša. Doduše, ona nije glasala protiv nego je bila suzdržana, iako se očito protivi ratifikaciji. Ona je, međutim, tek ušla u žrvanj političkih igara i pitanje je hoće li za koju godinu, ostane li u politici, promijeniti ponašanje. Zanimljivo će biti vidjeti i hoće li HSS svoju neposlušnu zastupnicu kazniti prema Budišinu receptu.

Glasovi za ratifikaciju bili su u srijedu i kvalifikacijski glasovi za novu koalicijsku vlast. Čak 80 glasova za ratifikaciju znači da na novi udio u vlasti računa puno ljudi, a to sigurno ne jamči mirnu atmosferu i stabilne uvjete rada nove vlade koju bi sljedećih tjedana trebao imenovati stari premijer. Zbog toga bi se lako moglo dogoditi da nova vlada bude tek prijelazno rješenje koje će omogućivati funkcioniranje države do prijevremenih izbora.