ZAGREB, 3. srpnja – Nakon što krajem tjedna, najvjerojatnije u subotu, premijer Ivica Račan preda ostavku predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću, počet će slaganje novog koalicijskog sporazuma. U tom poslu neće sudjelovati HSLS, ali će ga obaviti, gotovo je izvjesno, više od četiri stranke.

Čak 80 glasova za ratifikaciju Sporazuma o NE Krško pokazalo je da ni neka nova Račanova vlada, bez HSLS-a, ne bi smjela imati problema sa saborskim glasanjima. No ta će podrška biti mnogo čvršća ako je se uobliči u koalicijski sporazum. Isto tako, sigurno je da s formiranjem nove koalicije Račan zapravo formira i koaliciju za sljedeće izbore, bez obzira hoće li biti redovni ili izvanredni.

Za osnivanje kluba dovoljna su četiri saborska zastupnika. Ostvari li Dražen Budiša prijetnju o izbacivanju iz stranke onih koji su glasali za ratifikaciju, iz HSLS-ovog kluba mora otići šest zastupnika.

Otvoreno je i pitanje »pripadnosti« sadašnjih HSLS-ovih članova Vlade koji se mogu vratiti u Sabor. Goran Granić, Jozo Radoš i Hrvoje Kraljević nisu u dobrim odnosima s novim vodstvom stranke, a čini se da je i Andro Vlahušić u toj skupini. Vrate li se oni u Sabor, to znači novi gubitak glasova za HSLS, a ako skupina »neposlušnih« i »izbačenih« odluči formalno uobličiti svoju političku opciju, makar i kroz klub zastupnika, moguće je da uđu i u novi koalicijski sporazum.

Tri sigurna saborska glasa Račanova je vlada uvijek imala i u klupama dviju regionalnih stranaka – dva PGS-ova i jedan SBHS-ov, što tim strankama otvara mogućnost službenog ulaska u koaliciju. Ne očekuje se da bi formalnim ulaskom u koalicijsku vlast te stranke mogle dobiti i ministarska mjesta, ali je moguće da im se ususret izađe u krojenju novog izbornog zakona, jer njima nipošto ne odgovara da se Hrvatska podijeli na mali broj izbornih jedinica, jer su strogo regionalno utemeljene.

Otvorena je, navodno, i mogućnost povratka IDS-a, koji je u Saboru Vladine prijedloge podržavao i nakon istupanja iz koalicije. No tome se protivi dio vodstva stranke, a pitanje je i kako bi na njegov povratak reagirao HSS.

S izlaskom HSLS-a iz koalicije otvara se i problem sastava vlade te zamjenika i pomoćnika ministara. HSLS je, naime, imao vicepremijera i pet ministara. U sljedećih dva do tri tjedana Hrvatska će se sigurno nauživati u raznim »probnim balonima« koje će puštati i stranke i oni koji bi željeli postati ministrima.

Upravo je ta, do sada nebrojeno puta dokazana neutaživa pohlepa hrvatskih stranaka i političara za foteljama, jedan od glavnih razloga zbog kojih Račan predlaže smanjivanje broja ministarstava. Svojedobno je Račan predlagao vladu sa 12 ministarstva i manje potpredsjednika (danas ih je troje i jedan vicepremijer). No, eventualno spajanje resora neće ovisiti samo o logici nego i o snazi koalicijskih partnera koji drže određena ministarstva, ali i sposobnosti nekih ministara.

S eventualnim ujedinjavanjem ministarstava obrane i branitelja ne bi trebalo biti sličnih problema. Ali bi ih i te kako moglo biti ako bi se krenulo u pripajanje Ministarstva obrta, malog i srednjeg poduzetništva, koje drži HSS-ov Željko Pecek, Ministarstvu gospodarstva, kojem bi se mogao priključiti i turizam.

Spajanje ministarstava vanjskih poslova i europskih integracija pak u pitanje dolazi zbog općeg uvjerenja u Banskim dvorima da Ministarstvo nestranačkog ministra Nevena Mimice radi neusporedivo bolje od Ministarstva vanjskih poslova pod vodstvom SDP-ovog Tonina Picule.

Naime, Tomčićev HSS je u ovoj krizi podmetnuo leđa i postao drugi najjači partner u novoj koaliciji, pa će sigurno tražiti jedno od velikih i medijski važnih ministarstava, a među dosadašnjim HSLS-ovim ministarstvima to su ministarstva obrane i gospodarstva. Najsigurnije mjesto, među HSLS-ovcima, ima Goran Granić, koji je potpredsjednik izvan kvote svoje stranke. Račan ga smatra jednim od ključnih ljudi za funkcioniranje Vlade i teško je vjerovati da bi ga se mogao odreći, bez obzira na moguće pritiske ostalih partnera.

Kadrovskih će natezanja biti i zbog mjesta zamjenika i pomoćnika ministara. HSLS je imao zamjenike ministara u nekim vrlo važnim resorima. To se prije svega odnosi na Damira Kuštraka u Ministarstvu financija i Vesnu Cvetković Kurelec u Ministarstvu vanjskih poslova. No, dok se odlazak Piculine zamjenice smatra gotovom stvari, Kuštrakova pozicija nije ni približno toliko ugrožena, kao ni posao zamjenika ministra zaštite okoliša i prostornog uređenja Rolanda Žuvanića – njih mnogi u Vladi smatraju profesionalcima koji su iznimno pridonijeli radu svojih ministarstava.

Iako je gotovo sigurno da u prvom naletu kadrovskih promjena neće biti pomoćnika ministara, teško je očekivati da članovi SDP-a neće od Račana tražiti da se konačno ispravi nesrazmjer u zastupljenosti stranaka na tim pozicijama.