Vjesnik: 04. 07. 2002.
Odlazak najčešćeg remetilačkog fak
tora koalicijeZAGREB, 3. srpnja – Većina se analitičara slaže da je Dražen Budiša u prošle dvije i pol godine koalicijske vlade bio najčešći remetilački faktor koalicije. Mnogi smatraju da je za to kriv, nehotice, Stjepan Mesić, koji je Budišu pobijedio n
a izborima 2000.Nakon izbornoga poraza Budiša je zašutio.
No, da odnosi u koaliciji neće biti nimalo idilični, posebno ne između SDP-a i HSLS-a, Budiša je potvrdio u lipnju 2000. Za HRT je tada rekao da je »osrednja televizija sa sve uočljivijim podilaženjem većinskoj stranci«.
U javnosti se naveliko počelo raspravljati da bi Budiši trebalo naći neku funkciju.
Pola godina nakon izborne pobjede odnosi glavnih koalicijskih partnera bili su na, do tada, nezabilježeno niskoj razini. Sukob je razriješen u srpnju. Kriza je smirena na privatnom sastanku Ivice Račana i Dražena Budiše, a za dobru atmosferu pobrinuo se i predsjednik Mesić, koji im je poslao vino »inicijative i poticaja«.
No, ni mjesec dana kasnije izbila je još veća kriza. Budiša je potvrdio novinske napise prema kojima je general Petar Stipetić, načelnik Glavnog stožera HV-a, na popisu osumnjičenika Haaškog suda. Afera se vukla tjednima. Postavljeno je pitanje je li Budiša svojim izletom otežao pregovore s Haaškim sudom.
Nakon nekoliko mjeseci, pokazalo se da je Budiša bio u pravu i da je Haaški sud zaista bio zainteresiran za generala Stipetića. Predstavnici Haaškog tužiteljstva ispitivali su generala Stipetića u Zagrebu i, kako je javnost obaviještena, zaključili da ih on kao tuženik ne zanima.
Prije razrješenja »slučaja Stipetić«, u prosincu 2000. godine izjavio je da se protivi zapovjednoj odgovornosti, a najavio je i mogućnost raspada koalicije zbog odnosa prema Haagu.
Prošlih 30 mjeseci Budišin je odnos prema medijima bio ambivalentan. Znao je zašutjeti nekoliko mjeseci, a zatim bi se oglasio velikim intervjuom kojim bi ponovno izazvao barem velike rasprave, ako ne i krizu.
U to se vrijeme javljaju i prvi znaci nezadovoljstva radom ministara HSLS-a u Vladi. Budiša je govorio da su ministri lojalni Vladi i premijeru, a ne stranci. Ipak, valja izdvojiti njegovu izjavu iz studenoga 2000. kada je na glasine da smjenjuje Gorana Granića kazao da je zadovoljan njegovim radom.
Početak 2001. godine prolazio je relativno mirno. U ožujku je došlo do novog pogoršanja odnosa sa SDP-om zbog kadrovske politike. No, nakon smjene uredništva Slobodne Dalmacije odnosi između Račana i Budiše ponovno su se naglo pogoršali. Budiša je govorio da je Račan izigrao dogovor oko Slobodne Dalmacije.
Upravo je Split pokazao koliko su krhki odnosi dviju najjačih koalicijskih strana. Naime, splitski HSLS je odlučio nekoalirati sa SDP-om. Višemjesečna kriza vlasti u Splitu, gdje je u glavnoj ulozi bio Ivica Škarić, barem je nakratko prekinuta dolaskom Slobodana Beroša.
No, najjaču krizu Vlade Budiša je izazvao u srpnju 2001. godine. Tada je javnost doznala za haaške optužnice protiv generala Ante Gotovine i Rahima Ademija.
Ministri HSLS-a (osim Hrvoja Kraljevića) glasovali su suprotno odluci stranačkih tijela. Premijer Račan od Sabora je zatražio izglasavanje povjerenja Vladi. Budiša je tvrdio da optužnice dovode u pitanje sam Domovinski rat. Da bi omogućio kakvo-takvo razrješavanje krize dao je neopozivu ostavku na mjesto predsjednika HSLS-a. Vladi je u Saboru izglasano povjerenje. Nakon te najveće krize, i Vlade i odnosa u koaliciji, Budiša se ponovno povukao. Pojavio se na Sinjskoj alki u društvu Ivića Pašalića.
U političku borbu opet se uključio na jesen 2001. kad se odlučio kandidirati za predsjednika HSLS-a. Njegov glavni cilj postao je zamjenik premijera Goran Granić kojeg je označio kao Račanovog čovjeka.
U siječnju je ustvrdio da je Vlada protuustavna jer Ustav ne predviđa mjesto zamjenika premijera. Na tom položaju tada se nalazio Goran Granić, a sada je to Dražen Budiša.
Kad je u veljači treći put postao predsjednik HSLS-a, zatražio je odlazak iz Vlade HSLS-ovih ministara, osim Andre Vlahušića. Višetjedno natezanje završeno je odlaskom Goranka Fižulića i Alojza Tušeka iz Vlade te ulaskom Dražena Budišu u nju. Glavna Budišina meta – Goran Granić – na uporno je inzistiranje Račana ostao u Vladi. Kad je ušao u Vladu, novinari su počeli pisati da je Budiša postao neremetilački faktor.
No, ubrzo su krenule nove afere. Tri toponima su do kraja razmontirala koaliciju – Riječka banka, Krčki most i Nuklearna elektrana Krško.
Tihomir Ponoš