Vjesnik: 04. 07. 2002.

Skupo plaćene pogreške splitskih tužitelja

Zašto je Vrhovni sud stao na stranu suca Slavka Lozine u »slučaju Lora« i time podijelio hrvatsku pravnu javnost? / Ta podjela nije ravnomjerna; većina ili se ne slaže s odlukom Vrhovnog suda ili je smatra nedostojnom pravosuđa koje se nalazi pred reformom. Sve to treba ući u zbroj učinaka jedne odluke koja se s toliko nestrpljenja očekivala i s toliko nepotrebne tajanstvenosti skrivala od javnosti

VLADO RAJIĆ

Šok je bio potpun: novine pišu, televizija i radio izvještavaju, a na službenim mjestima i dalje stoji tvrdnja da Vijeće Vrhovnog suda o »slučaju Lora« i preseljenju suđenja iz Splita još nije donijelo odluku.

Podnositelj zahtjeva za promjenom mjesne nadležnosti splitskoga Županijskog suda Mladen Bajić u utorak kasno poslijepodne još nije dobio službenu obavijest da se njegova inicijativa odbija. U kabinetu predsjednika Vrhovnog suda na brojne upite novinara odgovara se kratkom formulom - odluka još nije donesena.

Tek kasnije, kad se lavina informacija o nečemu »što još nije odlučeno« više nije mogla kontrolirati, stiže i službeno priopćenje. Da, Vrhovni sud je odlučio i odbio zahtjev glavnoga državnog odvjetnika, pa suđenje osmorici optuženih za ratni zločin ostaje u nadležnosti splitskog suda i suca Slavka Lozine kao predsjednika Vijeća.

Tako se dogodilo da je izuzetno značajno rješenje po suđenje u tijeku, ali i po ona koja će uslijediti, plasirano u javnost s toliko medijskih pogrešaka. Međutim, odmah su se vidjele sve posljedice.

Glavni državni odvjetnik Mladen Bajić priznao je već odavno da je u početku splitskog suđenja tužiteljska strana počinila bezbroj procesnih grešaka. Od mlake reakcije na postupke suca Lozine, ponašanja obrane, do nikakve reakcije na ponašanje publike u sudnici. Prvi tjedan suđenja je proces koji se zasluženo može nazvati - cirkusom.

Želeći spriječiti da se suđenje u Splitu ne pretvori u konačnu farsu, Mladen Bajić iz svog ureda u Gajevoj oduzima jedino postupovno sredstvo koje mu još stoji na raspolaganju: traži promjenu mjesne nadležnosti Županijskog suda. Glasno će priznati da time »kažnjava« cijeli Županijski sud. Ali, drugog izbora nije bilo, jer su splitski tužitelji davno propustili rok da traže izuzeće suca Lozine.

Znajući što je sve počinio sudac Lozina tijekom glavne rasprave, Vrhovni sud razmatra samo spis u kojem nema ni traga od procesnih igrarija kojima se Lozina poslužio na sramotu hrvatskog pravosuđa. I daje mu za pravo eliminirajući zahtjeve glavnog tužitelja kao »nedovoljno argumentirane«. Što su posljedice takve odluke?

Vrhovni sud piše »da se ni na koji način slična atmosfera u sudnici ne bi mogla ponoviti i u novome sudu«, pa zbog toga suđenje zadržava u Splitu. To znači da Vrhovni sud ne vjeruje da bi se tijekom glavne rasprave moglo održati više reda nego što ga Lozina ne želi omogućiti strankama u postupku koji vodi. Zapravo nereda, ali to je pregruba riječ.

Špekulacije koje su se u međuvremenu pojavile da bi zbog ovakve odluke Vrhovnog suda suđenje osmorici moglo biti preseljeno iz Splita u Haag otpadaju. Naime, haaško tužiteljstvo i tamošnji sud zanimaju samo »krupne ribe«. A osmorica policajaca nisu u vrijeme počinjenja djela - za koja ih se optužuje - bili čak ni vojnici Hrvatske vojske.

Dakle, cijeli slučaj ostaje u nadležnosti hrvatskih sudova, ali sa svim posljedicama mogućeg nereda koji će uslijediti, jer je tužiteljska strana zbog izgubljenog zahtjeva ostala bez potrebnog autoriteta. Sudac Lozina i njegovo koketiranje s procesnim pravilima dobili su zadovoljštinu. Čini se da se o tome na Vrhovnom sudu baš i nije vodilo previše računa.

Činjenica da je Vrhovni sud podijelio pravnu javnost ne može prikriti i još nešto: Ta podjela nije ravnomjerna, većina ili se ne slaže s odlukom Vrhovnog suda ili je smatra nedostojnom pravosuđa koje se nalazi pred reformom. Sve to treba ući u zbroj učinaka jedne odluke koja se s toliko nestrpljenja očekivala i s toliko nepotrebne tajanstvenosti skrivala od javnosti. A javnost, ona najšira, dobila je naravno i neželjeno mišljenje o hrvatskim sudovima.