Želi li nas to Dnevnik, odnosno Oliver Dražić i Katja Kušec, uvjeriti da raspad vladajuće koalicije, pad Vlade i ostavka premijera Račana i nisu neki događaji?! Žele li nas to Nikola Kristić i Jasna Ulaga Valić - koja se, prema danom obećanju u skandalozno nonšalantnom i prema novinarskoj profesiji trogloditskom nastupu u talk showu »2 u 9« Romana Bolkovića, u potpunosti posvetila (na žalost) Informativnom programu - uvjeriti da Hrvate pad Vlade i dosad najveća kriza vlasti od kada je samostalne države uopće ne zanima?! Ili to svi oni upornim dvodnevnim guranjem vrućih tema i aktualija na drugo ili treće mjesto, dakle, u stranu, pomalo pod tepih, žele ugoditi političkim moćnicima koji će dokazati, kako tvrdi premijer Račan, da u Hrvatskoj krize nema?! Oprostite, tako se na HTV-u radilo u vrijeme komunizma kada su novinari morali biti i društveno-politički radnici te svojim djelovanjem ugađati političarima. Umjesto profesionalizma i u vrijeme (za medije) najrigidnijega hadezeovskog razdoblja, kada se - zaboravila je Jadranka Kosor (TV dvoboj) - HTV uređivao s Pantovčaka kamo je urednik Informativnog programa odlazio svakodnevno po instrukcije, tetošilo se političare, koji još uvijek misle da će zakapanjem njihovih glava u pijesak svijet oko nas biti ljepši.

Ta se praksa, očito, nastavlja na Prisavlju i danas. Možda ne po nalogu, ali se događa. Neznanje izaziva nesigurnost, a nesigurnost strah, strah, naravno, autocenzuru. Kako drukčije komentirate da je tek nakon, ruku na srce, dobrog izvješća o korčulanskom požaru, na red došla kriza vlasti?! S tim je čudnim kriterijem, provedenim i dan ranije, kada je prioritet pred raspadom koalicije i padom Vlade dobila zrakoplovna nesreća, dokazano da pred politikom i političarima HTV-ovi novinari stoje u stavu mirno. Naciju, dakle, treba uvjeriti ili, preciznije, umiriti da od nesposobnih političara koji su si dopustili da dvije godine budu taoci Budišine taštine, ima važnijih i strašnijih problema i tragedija. I u svijetu, i doma.

Dnevnikovo otupljivanje gorke političke stvarnosti zasjenila su dva dobra priloga. Prvi je onaj o načinu na koji su se naši susjedi Bosanci nakanili suprotstaviti bezobrazluku Ljubljanske banke, koja oteže s isplatama duga bivšim štedišama, a drugi je arhitektonska i urbanistička sramota na splitskom Žnjanu. Građani BiH pozvani su na bojkot sve slovenske robe tako dugo dok Ljubljanska banka ne isplati štedišama 170 milijuna eura duga, pa će tako, vjerujem, preko noći Ljubljanska banka postati problem čitave Slovenije, a potom, naravno, i slovenske vlade. Oni Hrvati koje je opljačkala Ljubljanska banka još uvijek dopuštaju da ih navlače za nos.

Žnjan pak je priča o anarhiji hrvatskih državnih institucija koje porezni obveznici financiraju, izgleda, da bi zataškavale i potpirivale bezakonje.