RAZGOVOR - NIKŠA WAGNER, OPĆINSKI DRŽAVNI ODVJETNIK U SPLITU KOJI JE "ODUZEO" IMUNITET ČETVORICI SABORSKIH ZASTUPNIKA

O UKIDANJU INSTITUCIJE ISTRAŽNOG SUCA: Vrlo vjerojatno će državno odvjetništvo biti to tijelo koje će na sebe preuzeti punu odgovornost za tijek kaznenog postupka

Kad su nedavno stručnjaci FBI-a razgovarali s mladim (r. 1965.) splitskim općinskim državnim odvjetnikom Nikšom Wagnerom, ostali su zabezeknuti činjenicom da je pred njima čovjek koji je oduzeo saborski imunitet čak četvorici parlamentarnih zastupnika: Đapiću i Kandareu u slučaju "lažni magisterij", te Pašaliću i Krpini u slučaju "Slobodna Dalmacija". U splitsko općinsko državno odvjetništvo Wagner je stigao 1997. (prethodno je u razdoblju 1995.-97. bio zamjenik općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku), a općinskim državnim odvjetnikom imenovan je početkom veljače ove godine. Njegov je forte gospodarski kriminal.

Govorite jednako za Dubrovnik i za Split?

U Dubrovniku tada nismo imali toliko teških predmeta na općinskoj razini, jer je po tadašnjim zakonskim odredbama to uglavnom radilo županijsko državno odvjetništvo. Taj je sud, u odnosu na sud pred kojim sad postupam, bio dosta ažurniji i nisam imao toliko problema, u smislu da se neki značajniji predmeti ne zakazuju u nekom uobičajenom roku.

Pitanje "tuneliranja", odnosno izvlačenja novca iz Slobodne Dalmacije - naravno, govorim hipotetski, jer kazneno djelo još nije dokazano - ranije je obrađeno na temelju kaznene prijave, a postupalo je županijsko državno odvjetništvo u Splitu. Međutim, došlo je do razdvajanja jednog kaznenog djela i pokušaja spajanja na predmet Grupo u Zagrebu, što je istražni sudac zagrebačkog suda odbio, tako da smo se sad našli u situaciji da za jedno od tih djela postupa županijsko državno odvjetništvo, a za ostala kaznena djela općinsko državno odvjetništvo u Splitu. Riječ je čisto o podjeli nadležnosti obzirom na vrstu djela, ali to ni na koji način ne otežava moje postupanje u tom predmetu.

Mislim da je problem u kompletnom sustavu zakona o kaznenom postupku, kako je postavljen u tim ranim fazama postupka: u predkaznenom postupku, u fazi policijskih izvida i u fazi istrage do optuženja. Problem je sljedeći: kad neka informacija izađe u medijima, ona često biva plasirana kao gotova stvar, kao riješen slučaj. Međutim, kazneni postupak je dosta složen - po mom mišljenju čak je i pretjerano komplicirano izveden - i svi koji sudjeluju u kaznenom postupku moraju odigrati svoju ulogu: i policija, i istražni sudac, i državno odvjetništvo. Ako je odigraju maksimalno brzo, profesionalno i kvalitetno, onda se istraga može dovršiti u onim rokovima koji su zakonom propisani, od šest mjeseci. Međutim, nažalost znam vrlo malo složenijih predmeta u kojima je sudska istraga dovršena u zakonskom roku od šest mjeseci.

Što se tiče policijskih istraga, tu je situacija različita: tu policija s pravom ponekad može godinama prikupljati ključne dokaze, jer ih jednostavno na drugi način ne može pribaviti, kao što je ponekad u situaciji da ih momentalno prikupi i da vrlo brzo ide s kaznenom prijavom. Dakle, to je druga vrsta pristupa problemu nego što je ova faza sudske istrage.

Ja sam sklon onim zakonodavnim rješenjima koje imaju neke zemlje anglosaksonskog prava, a i neke druge, koje ne poznaju ovakav vid sudske istrage. Po meni, to ima više prednosti nego mana. Način kako je to kod nas riješeno i kako se provodi u praksi, dovodi do bitnog odugovlačenja kaznenog postupka u ranim fazama. Mislim da bi suci trebali zadržati svoju primarnu ulogu, a to je procjena zakonitosti naših postupaka, zakonitosti pribavljenih dokaza i odlučivanja. Svakako da sud treba biti taj koji će davati odobrenja, odnosno naloge za poduzimanje najosjetljivijih radnji, kao što su pretrage stanova, pretrage osobe, lišavanje slobode i sl., ali bi državni odvjetnik trebao biti taj koji ima mogućnost angažirati bitne vještake i u neposrednom kontaktu s policijom prikupljati dokaze. Naravno, to znači i preuzimanje pune odgovornosti za tijek kaznenog postupka od strane državnog odvjetnika.

Mislim da je to potpuno u skladu s preporukama i intencijama Vijeća Evrope, odnosno na tragu onoga što se u EU planira u budućnosti napraviti po tom pitanju, jer tu slijedi određena unifikacija zakonskih rješenja. Vrlo vjerojatno će državno odvjetništvo biti to tijelo koje će na sebe preuzeti punu odgovornost za tijek kaznenog postupka. Mi se sada nalazimo u situaciji da se vrlo često odgovornost prebacuje s državnog odvjetnika na policiju, s policije na istražnog suca i obratno. To nije dobra situacija, netko mora biti taj koji ima glavnu ulogu u toj fazi postupka, pa i sve do kraja, do donošenja presude.

To je već kao dobro jutro. Nažalost, naši ljudi su naučili u posljednje vrijeme da se puno toga može postići vikom, galamom, pa i prijetnjom. Ja se gotovo svakodnevno susrećem s nezadovoljnim i isfrustriranim strankama i mi smo se na neki način već na to navikli. Makar, u svijetu je krajnje neuobičajeno i nevjerojatno da bi vi u nekoj zapadnoevropskoj zemlji imali uopće pristupa sucu ili državnom odvjetniku bez poziva, da ne govorim da biste bili u prilici da na njega vičete ili tako nešto.

Ne, to je predmet iz nadležnosti županijskog državnog odvjetništva. Meni je jedino, kao bivšem pripadniku 72. bojne Vojne policije - gdje sam vršio dužnost časnika za suzbijanje kriminaliteta u satniji u Dubrovniku, i kasnije u MORH-ovoj upravi Vojne policije - obzirom na uspomene koje nosim iz rata izuzetno značajno da se taj postupak provede u najboljem mogućem ozračju, i da se stvarno utvrdi tko je unutar Vojne policije i da li počinio kaznena djela ili nije, i da se na taj način ne samo utvrdi materijalna istina i stvarno stanje vezano za taj konkretni predmet, nego i da se općenito u javnosti ublaži negativna slika koja se možda stvorila o Vojnoj policiji. Jer, vjerujte mi da i dan-danas u Vojnoj policiji radi vrlo mnogo vrlo poštenih, savjesnih i časnih mojih bivših kolega, koji su u vrlo teškim ratnim uvjetima pokušavali odraditi svoj posao.

Naša vojska je nastala iz naroda, u vrijeme kad nije bilo dovoljno profesionalnih časnika. Osobno znam, na terenu gdje sam ja radio, da su se u postrojbama pojavljivali ljudi koji su bili evidentirani kao počinitelji kaznenih djela. Na samom početku rata zapovjednici su bili sretni da im se u postrojbu javi bilo tko, i u tim prvim danima vjerojatno se i nije gledalo na nečiju prošlost. Međutim, kasnije smo vršili provjere i eliminirali sve one za koje smo utvrdili da su vršili kaznena djela iz nečasnih pobuda, koja ih čine nedostojnima za obnašanje dužnosti. Znam da smo radili takve provjere, i da je dio ljudi otpao. Pretpostavljam da u ovim najranijim fazama to nije bilo realno moguće.

Sve što znam o tijeku postupka u slučaju Lora, znam iz medija i po pričanju kolega, tako da ja o tome ne mogu ništa osobno govoriti. Nažalost, to vam mogu otvoreno reći, vrlo često pred sud dolaze ljudi koji taj sud ne poštuju, i tako se ponašaju: budu vrlo arogantni prema sucu, prema zastupniku optužbe, svjedocima, i treba puno raditi na tome da rspravni sud postigne maksimalni autoritet. A to konkretno znači kažnjavanje onog sudionika u postupku koji se ne ponaša dolično.