Novi list: 05. 07. 2002.
Račanovo trčanje za izgubljenim vremenom
Piše: Jelena Lovrić
Ivica Račan, još uvijek u premijerskoj ulozi, konačno je dospio na pozicije svojih kritičara. Kao svoju prihvaća njihovu dijagnozu stanja u Vladi i koaliciji, koju je dosad indignirano odbijao. Usvojio je i neke zamisli oko nužne terapije, koje mu javnost već duže vrijeme uzalud sugerira.
U urnebesnom lomu koalicije i Vlade premijer je izrekao tri krupna priznanja. Prvo, priznao je da politički savez petorke već duže vrijeme de facto ne postoji. Od lanjskih haških zahtjeva HSLS se ponaša kao da mu ne pripada. »Meni se čini da je Dražen Budiša odustao od ove Vlade još prije godinu, ili godinu i pol dana«, kaže sada Račan. Drugo mu je priznanje da je, pritisnut takvom situacijom i želeći sačuv
ati koaliciju i Vladu, radio trule kompromise. Treće, priznao je premijer, koalicija je postala smetnja vlastitoj Vladi, njegov je kabinet blokiran stanjem u petorci.Sve je to javnost već davno konstatirala. Ali je Račan krajnje dobronamjerna upozorenja odbijao kao neosnovana, a njihove je autore, stvarno zainteresirane za uspjeh i opstanak njegova kabineta, rezolutno optuživao kao zlonamjerne katastrofičare, kojima je cilj rušenje, u širokom spektru, od njega osobno do stabilnosti Hrvatske.
Otvarajući pripreme za formiranje nove vlade, premijer se, navodno, spreman rukovoditi nekim principima za koje je dosad bio sasvim gluh. Prvo, ostajući bez komotne parlamentarne većine i stoga prisiljen da u Saboru traži nove saveznike, izašao je iz bjelokosnih Banskih dvora, pledira za šire okupljanje. Razgovara s manjim strankama, s predstavnicima manjina, nedavno se sastao i sa šefom HDZ-a.
Drugo, Račan govori o formiranju manje i efikasnije vlade. Sadašnja je po broju ministarstava rekorder u evropskim razmjerima, buduća bi u tom pogledu trebala biti za trećinu manja. Također zagovara veću zastupljenost stručnih ljudi. Dosad su stranački kadrovi apsolutno dominirali.
Treće, očekuje se da će Račan za svoju redizajniranu, ili drugu, vladu tražiti povjerenje na nekoliko konkretnih programatskih zadataka. Do redovnih izbora ostaje mu još trećina mandata; ako ne želi doživjeti katastrofu, rad njegova kabineta na nekoliko udarnih točaka mora dati sasvim opipljive rezultate.
Pitanje je koliko je promjena Račanove retorike iznuđenica, a koliko je znak njegova sazrijevanja. Još je upitnije kakvi su mu izgledi. Okolnosti mu ne idu na ruku. Pitanje je koliko će nova koalicija i vlada biti homogenije od dosadašnjih. Amputirani HSLS funkcionirao je kao faktor nestabilnosti, ali nije isključivi krivac. Neizvjesno je kako će se ponašati Račanov novi »prvi partner«, šef Seljaka Zlatko Tomčić, koji je i dosad vrlo vješto i bogato naplaćivao svoju poziciju. On je velika enigma. Drugi je ogroman problem bitno smanjena podrška javnosti. Aktualna je vlast iznevjerila plebiscitarno povjerenje koje je na izborima dobila i njegovu je rekonstrukciju teško očekivati. Treće, odlaskom HSLS-a u opoziciju potencira se opasnost od polarizacije hrvatske političke scene.
Račan sa svojim rekonstrukcijama strašno kasni. A jedna stara poslovica kaže: najteže je trčati za izgubljenim vremenom.