SARAJEVO, 5. srpnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Vlada Federacije BiH na sjednici što ju je održala u četvrtak u Mostaru napokon je razmatrala slučaj tzv. pakistanskog kredita, zaduženje što ga je navodno za potrebe obrane države 1992. godine ugovorio i potpisao tadašnji ministar vanjskih poslova (bivše) Republike BiH Haris Silajdžić. Riječ je o iznosu od 20 milijuna dolara kredita uz kamatnu stopu od pet posto godišnje, s otplatom koja je trebala početi 7. rujna 1993. i biti okončana 7. rujna 1995. godine.Robe pristigle u BiH zahvaljujući tom kreditu, tvrdi Silajdžić, presudno su utjecale na tijek rata, odnosno omogućile su braniteljima da spriječe srpske snage prilikom silovitih pokušaja ulaska u Sarajevo potkraj 1992. i početkom 1993. godine. Riječ je navodno o protuoklopnim sustavima »crvena strijela« i dr.

Ipak, u posjed medija su dospjeli dokumenti koji govore o nešto drugačijem načinu trošenja »Silajdžićevog kredita«. Tako se spominje da uopće nema traga o tome kamo su doista dospjele robe iz kredita, uključujući 60-ak skupocjenih Toyotinih terenskih automobila, te navodi da je važnu (spornu) ulogu u cijelom slučaju imala Silajdžićeva sestra Sadžida, tadašnja veleposlanica BiH u Pakistanu. Četiri pošiljke su morskim i zračnim putem upućene iz Pakistana u BiH, a u Hrvatskoj su ih preuzeli izvjesni Azem Karamehmedović, te general Mate Šarlija Daidža i zagrebački krojač muške mode Salim Šabić, bivši lider SDA u Hrvatskoj. Šarlija i Šabić danas nisu više među živima, a osim svjedoka nedostaje i veći dio dokumentacije o utrošku kredita.

A entitetske i državne vlasti BiH traže dokumentaciju da bi uopće razmatrale mogućnosti vraćanja kredita Pakistanu, na što BiH obvezuje i Bečka konvencija. Naime, »džentlmenskim sporazumom« u Zakon o vanjskom dugu BiH, koji precizira načine na koji država servisira svoje međunarodne kreditne obveze, nisu uvrštena zaduženja nastala u ratnom razdoblju, pa tako ni »pakistanski kredit«. Vraćanje vanjskih i unutarnjih dugova iz rata preuzeli su na sebi entiteti, pa je tako primjerice milijunski manjak otkriven prilikom likvidacije Narodne banke R BiH pokriven novcima kantona s bošnjačkom većinom i javnih poduzeća sa sjedištem u Sarajevu.

No, problem s kreditom iz Pakistana je u tome što se službeno o njemu ništa nije znalo sve dok prije nekoliko tjedana veleposlanik ove zemlje u Sarajevu Tarik Aziziddinam nije upitao predsjedatelja državnog Predsjedništva Beriza Belkića kakve su šanse da se počne vraćati kredit koji je u međuvremenu pakistanska vlada samoinicijativno reprogramirala. Belkić je bio iznenađen pitanjem, a o slučaju je odmah izvijestio Vijeće ministara BiH.

Na otkrivanje afere ljutito je reagirao Silajdžić, demagoški optuživši one koji pokreću ovo pitanje da im je zapravo žao što se BiH uopće obranila. No, nije kazao mnogo o detaljima utroška kredita. Budući da Silajdžićeva Stranka za BiH u značajnoj mjeri sudjeluje u koalicijskoj vladi, entitetske i državne institucije nisu baš žurno reagirale da pronađu rješenje i istraže sve okolnosti vezane uz način uzimanja i potrošnje sredstava iz kredita. Očito, u slučaju ipak postoji nešto što bi za Silajdžića moglo biti neugodno, posebno u vrijeme predizborne kampanje koja je de facto odavno počela.

Ipak, kredit se mora vratiti. Zbog toga je Ministarstvo za trezor institucija BiH napravilo prijedlog aktivnosti na reguliranju robnog kredita BiH-Pakistan.

Vlada Federacije BiH u Mostaru je razmatrala prijedlog Ministarstva za trezor institucija BiH. U službenom priopćenju navodi se da je vlada suglasna da Vijeće ministara BiH kod pakistanske Vlade pokrene aktivnosti radi reprogramiranja ovog kredita. To praktično znači da postoji suglasnost da Silajdžićev kredit vrati Federacija BiH. Hoće li javnost, odnosno građani entiteta, koji će naposljetku i podnijeti teret vraćanja duga, dobiti i preciznu informaciju o utrošku kredita koji će (ot)platiti, ostaje da se vidi.

Alenko Zornija