Ovo nije kraj, nego je mogućnost za novi početak – rekao je premijer Ivica Račan, u obraćanju javnosti pokušavajući objasniti razloge svoje odluke da podnese ostavku. Za razliku od dosadašnjeg, a vjerojatno i budućeg premijera, koji je spreman za novi početak, javnost bi rado da se vlast već jednom makne od startne pozicije. Taj je položaj u dvije i pol godine temeljito utabala.

Interpretirajući kraj kao novi početak, premijer je, dosad neviđeno, priznao da njegova vlada nije ispunila sva očekivanja građana, ali je, očekivano, svu odgovornost prebacio na koalicijska smetala. Svoju reputaciju oklijevala pokušao je opravdati potrebom postizanja kompromisa. Priznao je da se koalicija bavila sama sobom, ali je, lažno, ustvrdio da se to događalo u posljednje vrijeme, iako im je to bila praksa od prvoga dana. Obraćanje javnosti na kraju prvog mandata pokazuje što od njega ubuduće treba očekivati.

Nestrpljivost da dobije novi mandat Račan je pokazao i kada je, zajedno sa svojom ostavkom, na Pantovčak jučer dostavio i spisak od osamdesetak potpisa saborskih zastupnika koji mu daju podršku. Njegov kurir u ovom slučaju, potpredsjednik Sabora i SDP-a Mato Arlović, navodno je bio teško razočaran što se predsjednik Mesić takvom pošiljkom nije dao impresionirati i nije bio spreman da mu odmah, istoga trena, uruči ćitabe o Račanovom novom mandatu. Arlović se, suprotno namjerama, vratio praznih ruku, navodno jako iznenađen činjenicom da šef države u ovoj situaciji želi razgovarati s predstavnicima svih parlamentarnih stranaka. I da odluke o novom mandataru stoga vjerojatno neće biti prije kraja idućeg tjedna.

U povijest odlazi i prva posttuđmanovska vlada. Za trećesiječanjsku se vlast sada definitivno može reći da je ispunila samo jednu od mnoštva svojih očekivanih funkcija. Smijenila je vlast HDZ-a. Ali zemlju nije oslobodila mračnih taloga tuđmanizma, nego mu dapače svojim neuspjesima ponovo pomaže uzletjeti.

Hrvatska se jučer našla u za sebe sasvim novoj i delikatnoj situaciji. Ostavka premijera i padanje vlade svakako spada u demokratske načine rješavanja krize, ali tek treba vidjeti hoće li se problemi tako riješiti ili se rješenje odmiče. Vlade s tankom većinom u parlamentu mogu uspjeti samo ako između vlasti i opozicije ne postoje neke velike razlike. U Hrvatskoj to nije slučaj. Račan će vjerojatno dobiti priliku da u drugom pokušaju proba napraviti što je dosad propustio. Ali ne treba zaboraviti da to isto vrijeme radi i za njegove konkurente. Zato bi se moglo pokazati da nije riječ o novom početku, nego tek o odgađanju kraja. Točnije, nije ovo ni kraj ni početak, možda je početak kraja.