Program nove vlade bit će sveden na samo nekoliko projekata koji bi, makar na simboličnoj razini, građane mogli uvjeriti da se radi o ekipi koja zaslužuje još jednu četverogodišnju šansu/ Oko tih projekata neće biti većih natezanja, jer će se pomno paziti da oni ni jednom partneru ne ugroze podršku njegove temeljne biračke skupine/ Pred novom vladom su dva zadatka koji se ne mogu zaobići - proračun i izborni zakon - i koji će jasno pokazati misli li nova ekipa doista ozbiljno ili samo produljava agoniju

Ima li nova koalicija trećesiječanjskih pobjednika - bez Budišina HSLS-a - bolje šanse za produktivan život? Ili je Budiša bio u pravu u petak kada je rekao da će se uskoro vidjeti da su koncepcijske razlike i među ostalim partnerima tolike da će ljubav opet brzo pući, pa će na vidjelo izići da nije za sve loše u posljednje dvije i pol godine bio kriv samo HSLS?

U godinu i pol dana, koliko ostaje do redovnih izbora, ni najsavršenija vlada ne bi imala vremena učiniti sve što je bilo obećano u prošloj predizbornoj kampanji, a nije učinjeno. Stoga će program budućih koalicijskih partnera, ako se uspiju dogovoriti, biti sveden na samo nekoliko poteza i projekata, koji bi makar svojom simboličnom specifičnom težinom građane mogli uvjeriti da se radi o ekipi koja zaslužuje još jednu četverogodišnju šansu. Oko tih projekata neće biti nekih većih natezanja i prepucavanja, jer će se pomno paziti da se ne ulazi u projekte koji bi nekom od koalicijskih partnera mogli pomrsiti račune i ostaviti ih bez podrške njihovih temeljnih biračkih skupina. Zbog toga se, na primjer, ne mogu očekivati neke drastične promjene u poljoprivrednom sustavu, jer je to reforma kojoj od »prve lopate« do prvih plodova treba mnogo više vremena nego što preostaje do redovnih izbora.

No, pred novom vladom su najmanje dva projekta, koja ne može nikako zaobići i ostaviti za mirnija vremena. Na njima će se savršeno jasno vidjeti misli li nova ekipa na vlasti doista ozbiljno ili samo produljava agoniju, bez obzira na eventualan uspjeh ostalih projekata.

Prvi veliki ispit uslijedit će već u rujnu kada treba skrojiti državni proračun za sljedeću godinu. Svugdje, pa i u Hrvatskoj, u predizbornim kampanjama veliku prednost imaju stranke koje svoja obećanja mogu ostvariti uz pomoć državne blagajne. A proračun za 2003. je proračun za izbornu godinu! Hoće li se i u kojoj mjeri budući koalicijski partneri othrvati napasti da se za svoje glasove bore na teret svih birača? Dosadašnja iskustva ne obećavaju mnogo, ali čelnici stranaka morali bi biti svjesni da se birače ne može varati unedogled. Prije ili kasnije za takvo ponašanje slijedi crveni karton. Pokažu li da su spremne naciji otvoreno reći istinu o stanju stvari, bez obzira na eventualan gubitak pokojega glasa, značit će to da su prepoznali temeljnu pretpostavku za ozbiljno vođenje države.

Drugi veliki test bit će izborni zakon, koji treba donijeti najmanje godinu dana prije redovnih izbora, jer to nalaže Ustavni zakon o provedbi Ustava. Ništa manji problem nisu ni izborna pravila za eventualne prijevremene izbore jer ni jedna od jačih stranaka buduće koalicije ne želi da se sljedeći izbori odvijaju po pravilima iz siječnja 2000. Budući da će nova koalicija imati sasvim sigurno više potpisnika od stare, a malim strankama ne odgovaraju promjene koje najavljuju i priželjkuju veće, bit će vrlo zanimljivo pratiti tijek tih pregovora. Naime, krajnje je vrijeme da Hrvatska dobije izborni zakon koji će »plesati« dulje od jednih izbora. Uspiju li koalicijski partneri donijeti izborni zakon koji neće biti za jednokratnu upotrebu, dakle koji neće biti očito skrojen po trenutačnim potrebama svojih autora, bit će to ozbiljan znak da su se i stranke koalicije uozbiljile.

Treći veliki test ozbiljnosti koalicijski partneri mogu i zaobići i njegovo polaganje prebaciti na prvu godinu eventualnog sljedećeg mandata, no to će značiti da još nisu spremni potpuno ozbiljno raditi prije svega u korist Hrvatske, a tek potom u korist svojih stranaka i osobnih ambicija. Radi se, naime, o novom modelu vlade, prije svega o smanjivanju broja ministarstava, ali i sada već smiješnog broja potpredsjednika i vicepremijera. Budući da bi smanjivanje broja fotelja značilo velike probleme u zadovoljavanju kadrovskih ambicija novih koalicijskih partnera, teško je očekivati da će se tog posla koalicijski partneri zdušno i ozbiljno prihvatiti.