Ne samo da se Hrvatska ne nalazi u ustavnoj krizi, što je, obraćajući se naciji poručio Ivica Račan, premijer u ostavci, već smo, u očima stranih političara, štoviše - predsjednika, gospodarski i politički stabilna država! Šale li se to s nama? Ne, obraćajući se saborskim zastupnicima koji nisu pokazali ni minimum znatiželje kako će Račan obrazložiti svoju ostavku, Georgij Prvanov, predsjednik Republike Bugarske, nije mogao sakriti svoje zadovoljstvo stanjem u Hrvatskoj! Sveudilj vlada mir, nonšalantno se ispijaju kavice, iz slavine curi voda, građani mirno šeću ulicama, saborski zastupnici u vrijeme sjednice i dalje čitaju novine dokazujući da ih ničija ostavka ne može trgnuti iz letargije. Hrvatska je, poručuju naš vlastiti premijer i jedan strani predsjednik, okrenuta stabilnoj, nekriznoj svakodnevici.

Je li to baš tako?

Nije, naravno. Ne trebamo biti baš predsjednici pa da osjetimo posljedice krize koju je koalicijska vlast prouzročila svojim dvoipolgodišnjim prepucavanjima o za naciju doista efemernim stvarima, ne učinivši, kao što je, uostalom, priznao Račan, niti jedan guliverski korak za - recimo - smanjenje prevelike nezaposlenosti. No, zbog neracionalnog, nepragmatičnog i jalovog truciranja, najnarcisoidniji su otpali pa to doista jest prilika za nov početak. Ali za Vladu u kojoj će sjediti kompetentni, mudri, hrabri, radišni i odlučni, a takve među hrvatskim političarima koji već dvanaest godina bauljaju scenom treba tražiti svijećom. Naročito one koji smatraju da je njihova karijera - kao što to lijepo reče premijer u dobrom, uravnoteženom, ali ne i odveć konkretnom obraćanju naciji - manje važna od sudbine hrvatskih građana.

A kako su doista civiliziran razlaz vladajuće koalicije popratili CCN i HTV?

CCN je, dočaravši atmosferu u kojoj se snimalo Račanovo obraćanje naciji, ponovno napravio korak ispred HTV-a, čiji novinari ne mogu, ne znaju ili ne smiju napraviti, reći ili pokazati niti jedan detalj koji nije predviđen ograničenim scenarijem i još ograničenijim uredničkim naputcima. Vijesti dana su otkrile da Račan svoj govor čita s tzv. blesimetra te da je s onim što je izrekao bio izuzetno zadovoljan. Dobra atmosfera koja je vladala u improviziranom studiju, mogla je onima kojima je govor bio upućen, uliti malo već odavno izgubljene vjere u ružičastiju budućnost. CCN je, dakle, prikazao Račana kao čovjeka od krvi i mesa, čovjeka koji se - ma što god mi mislili o tome - zna radovati te pun optimizma kreće u drugo odrađivanje mandata.