Korumpiranost sudstva, nefunkcioniranje pravne države i povezanost pljačkom uprljanih, ali još uvijek moćnih političara s mafijom, a mafije s dijelovima (barem dviju) vlasti, zorno se očituje na slučaju Nove TV, koju svojataju, bez ijednog javnosti podastrijetog dokumenta, tipovi bez, predmnijevam, dioničarskog legaliteta. Naime, što bi - da sam stvarni, legalni, od za to zaduženih državnih tijela potvrđeni vlasnik 75 posto dionica - moju malenkost spriječilo ušetati na skupštinu dioničara, ispravom dokazati dioničarski legalitet, te preuzeti vlast i prokazati lažnjake?! Ništa. I nitko. U čemu je onda problem? U tome da dionice treba stvarno i imati. A njih, navode nas na to nemili događaji oko Nove TV, tipovi koji se predstavljaju većinskim vlasnicima - nemaju.

Sve ostalo su priče za malu djecu, odnosno obmanjivanje javnosti i u vrijeme one bivše vlasti ispraksirani nastavak lova u mutnom. S ništa svog i sa što više tuđeg u projekt uloženog novca svu dobit strpati u svoj džep. Bez traga, poreza i ikakve odgovornosti. Kako je to moguće? Deset je godina bilo važnije imati dobro zaleđe na Pantovčaku nego išta znati ili ikakve zakone poštivati. I nakon trećega siječnja, s prilježnom, ne zbog znanja, nego zbog rodijaštva i koristi instaliranom administracijom te dijelom vlasti, koju su nam podmetnuli oni bivši, nastavlja se s praksom podvala, sile i podzemlja.Vidite, nakon što je HTV počeo napokon dobivati konkurenciju, nakon što je prva komercijalna nacionalna televizija počela osvajati gledateljstvo, nakon što se program Nove TV gleda i uvažava, inertna će država dopustiti da destruktivci i trgovci tuđom imovinom učine nepopravljivu štetu. I građanima Hrvatske koji imaju pravu na alternativu HTV-u, ali i onima koji su u Novu TV uložili uistinu svoj novac. U državi u kojoj se pljačkaši stotina milijuna dolara društvene, dakle vaše i moje imovine, slobodno šeću ulicama i predstavljaju uglednim, poštenim građanima, teško je pozvati sukobljene strane te od njih zatražiti dokaz o vlasništvu. To je sat vremena posla. Ali, ako se on obavi brzo i pravedno, više nitko neće moći preprodavati dionice kojima odavno ne raspolaže. Neće biti više posla za mutne tipove niti će itko više moći na tuđemu radu ubirati pinku.

Finili su - i to kako!? - »Naši i vaši«. To što na ekranima neće biti primitivnih, beživotnih i žalosno interpretiranih sukoba između Prigoraca i Hercegovaca, dobitak je za gledatelje, ali i za hrvatsku kulturu. Bilo je iluzorno očekivati da će scenarist Mario Raguž - kojem se, izgleda, ona pilotka o kojoj su ispjevani hvalospjevi ipak slučajno dogodila - i redatelj Zoran Sudar znati serijal korektno završiti kad su ga u 14 prijašnjih epizoda katastrofalno vodili. U posljednjoj, nazvanoj »Epizoda iznenađenja«, autori su, uz benevolentan, nekritičan pristanak protagonista, nakanili napraviti odmak, te se poigrati sobom, odnosno likovima, njihovim međusobnim odnosima te komentarima gledatelja. I što su učinili? Osim što su pokazali svoju kreativnu impotentnost, srušili su gledateljima i ono malo iluzija. Na sreću, nastavak se nema ni na čemu graditi. Kratko, očaj »Naših i vaših« treba što prije zaboraviti.