Jutarnji list: 08. 07. 2002.

Kako reformirati Vladu?

Piše: Nikola Jelić

Sastav nove koalicijske vlade ovisit će o novom odnosu političkih snaga u Saboru, kao što to uvijek i mora biti u parlamentarnoj demokraciji. U kratkim crtama, glavnu riječ i dalje će voditi Račanov SDP koji će dobiti najviše ministarskih mjesta, a novi glavni partner SDP-a bit će Tomčićev HSS koji je svojim "da" Račanu spasio dosadašnju koalicijsku većinu i ugurao se na mjesto Budišina HSLS-a.

Na udio u Vladi može računati i nova politička grupacija centra, odnosno liberalni klub nezadovoljnih HSLS-ovaca, koji će danas i formalno objaviti svoju distancu od Budiše. Ako se ostvare njihovi planovi, novi liberali mogli bi biti čak treća po snazi politička grupacija u vladajućoj koaliciji. Iako će u drugim strankama sigurno biti nezadovoljstva zato što će HSLS-ov kadar ponovno biti važan faktor u Vladi, Račan ne može ne odužiti se odmetnutim liberalima.

Kadrovska rješenja za novu vladu pronaći će se u tom političkom trokutu (SDP - HSS - nezavisni liberali), a ostale će stranke, HNS i LS, uglavnom sačuvati dosadašnju koalicijsku poziciju.

Iako će apetiti tih stranaka porasti, a pogotovo apetit HNS-a iza kojega stoji Predsjednik Republike, bilo bi smiješno kada bi narodnjaci ili Kramarićevi liberali dobili više mjesta u Vladi.

S obzirom na to da su na izborima dobili po dva saborska zastupnika, u tom bi slučaju imali više ruku u Banskim dvorima nego u Saboru.

Drugo je pitanje, međutim, tko bi trebao otići iz Vlade ili, bolje rečeno, koji dosadašnji ministri ne bi trebali ući u novu vladu jer nisu zadovoljili svojim radom u proteklom razdoblju koalicijske vladavine. Pad Vlade idealna je prilika da se Račan riješi ministara čijim radom nije zadovoljan.

No, njega će u tome sigurno ograničiti situacija u kojoj formira novi kabinet. Naime, njegov novi koalicijski partner, Tomčić, već je poslao jasnu poruku: nema vremena za radikalne promjene.

To znači da je malo vjerojatno da će Račan sada uspjeti provesti reformu ustroja Vlade, tj. smanjiti broj ministarstava. Organizacijski će sve uglavnom ostati kao i dosad, a nova koalicija dogovarat će se samo o kadrovima.

Bude li tako, nova vlada brzo će se formirati što je u načelu dobro jer bi bilo porazno kada bi pregovori o ustroju i popunjavanju Vlade trajali mjesecima. Bilo bi idealno kada bismo već 1. kolovoza imali novu vladu koja će početi raspravu o proračunu za 2003. godinu.

Da je više vremena i drugačija situacija, Račan bi doista imao pune ruke posla u rekonstrukciji kabineta. Kada je riječ o ustroju Vlade, pokazalo se da nema razloga za postojanje nekih resora. Bez štete bi se moglo ukinuti Ministarstvo za obrt i malo poduzetništvo, koje je ionako osnovano samo zato da se pokaže Vladina orijentacija prema tom segmentu gospodarstva. Brigu o malom poduzetništvu može voditi Ministarstvo gospodarstva.

Vlada može i bez Ministarstva za hrvatske branitelje jer skrb o njima ionako ovisi ponajviše o mogućnostima proračuna i ukupnoj politici Vlade, a tehnički dio posla uvijek može odraditi Ministarstvo rada i socijalne skrbi. Kao jedan resor mogla bi djelovati ministarstva prosvjete i znanosti, a upitno je treba li nam samostalno Ministarstvo kulture. Bez bolnih rezova Vlada bi se mogla svesti na 15 ili 16 ministarstava.

Nema dvojbe ni o tome da Račan treba "otpustiti" neke ministre. Od SDP-ovih ministara, bez posla bi trebali ostati ministar kulture Antun Vujić koji ni sa čim nije učinio prepoznatljivom novu hrvatsku kulturnu politiku. Ministar financija Mato Crkvenac trebao bi otići jer nova vlada treba odlučnijeg čuvara državnog proračuna, pogotovo sljedećih godinu i pol koji će biti presudni za najavljene reforme.

Hrvatskoj bi trebao i novi ministar vanjskih poslova jer Tonino Picula nije stvorio diplomaciju koja može ubrzati naš ulazak u eurointegracije.

Već mjesecima nitko, osim Zlatka Tomčića, ne dvoji da bi i HSS-ov ministar prosvjete Vladimir Strugar trebao napustiti dužnost. Strugar nije učinio baš ništa napredno za hrvatsko školstvo, a dopustio je da prosvjeta potroši više novca od plana. Kada je, pak, riječ o kadrovima novog liberalnog kluba, u novoj vladi ne bi trebao biti ministar znanosti Hrvoje Kraljević jer on ne uspijeva iznijeti jednu od najvažnijih reformi ove vlade.