Predsjednik Raspravnog vijeća, rečeni sudac Lozina, nenadano zaražen razornim virusom koji mu je naglo pogoršao zdravstveno stanje i nagnao ga da sudnicu urgentno zamijeni bolnicom, od ponedjeljka do utorka jednako je naglo prizdravio. Regeneriran i oran za nastavak sudjenja, izvijestio je javnost u utorak da se osjeća sposobnim za drugu rundu sad već gotovo karikaturalnog postupka, te uvjerljivo demantirao priopćenje predsjednika Županijskog suda Igora Benzona o odgodi (zbog medicinskih razloga) navodno već sazvane glavne rasprave. Što se može, pomislih tada, bolest nitko nije kupio, pa ni Lozina, kojemu je, očito, raspored krvnih zrnaca stubokom narušila vijest da je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu potkraj prošlog tjedna zatražilo da se protiv njega poduzmu istražne radnje zbog sumnje da je 18. travnja ove godine iz nehaja izazvao prometnu nesreću te napustio mjesto događaja ne pruživši unesrećenom pomoć. Prometna policija je protiv užurbanog suca, koji nema vremena osvrtati se za sobom, podnijela kaznenu prijavu, tužilaštvo ju je zaprimilo 14. svibnja, da bi tek 5. srpnja (nakon mjesec i pol dana) bio upućen prijedlog za provođenje istrage. Oglasio se i unesrećeni, a tvrdi se da postoje i očevici koji svojim iskazom terete perjanicu splitske "palače pravde".

No, u predmetu Lora ništa nije slučajno, ni prekonoćna bolećivost Lozine, ni njegova naprasna vitalnost, pa ni "ažurnost" Općinskog DO koje pedantno tajmira svoj zahtjev za pokretanje istrage nesporedno nakon što je Vrhovni sud RH "teleportirao" suđenje natrag u Split, odbijajući zahtjev glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića o "preseljenju" na neki drugi županijski sud u Hrvatskoj. Da je stiglo drukčije rješenje — ima razloga vjerovati kako bi javnost do daljnjega bila uskraćena za ovaj nimalo irelevantni podatak iz životopisa splitskog suca. Tko jamči da bi Lozina ikada bio i procesuiran za prometni prekršaj s dubokom moralnom sjenom da je sudjenje bilo dislocirano iz Splita ili da je bio sačuvao dignitet sudnice, ne pretvarajući je u nogometne tribine. Takvo stanje frustrira i iznad svega ruši posljednje ostatke vjere u kredibilitet hrvatskog sudstva. Jer ovdje je, htjeli-ne htjeli, riječ o mjeri pristiska na suca s ciljem njegove naknadne diskreditacije, čime je spornom sucu, dok je još trijumfirao zbog pobjede "neovisnog sudstva" izborene na Vrhovnom sudu, odaslana jasna poruka.

Suđenje za ratne zločine u Lori počelo je tek ovoga lipnja, pa je bilo dovoljno vremena provjeriti background kontroverznog suca kojemu se povjerava tako složen i težak predmet, o čijem ishodu umnogome ovisi i vjerodostojnost hrvatske pravne države i haaški detašmani domaćih ratnih krimena. No, to se ne čini po slovu zakona, nego po diktatu potreba. Sudac Lozina, po svemu što je dosad pokazao u sudnici, nije dorastao ulozi koja mu je, očito, zbog nekih drugih, a ne profesionalnih razloga dodijeljena. Uostalom, taj nije ozbiljan ni kad je bolestan, a kamoli kad je zdrav! Dokaz: u četvrtak nastavlja postupak, prema najavi, saslušanjem krunskog svjedoka Marija Barišića, bivšeg vojnog policajca. A Barišić do danas nije dobio ni sudski poziv koji mu je po zakonu morao stići barem osam dana prije ... Može li Lora ovako dalje?