Bio bi to sasvim lijep razvoj događaja koji bi tako jasno oslikao svu pozitivnu reformsku snagu vlasti koja je naslijedila HDZ. Naime, to da Marin Črnja sutra sudi Miroslavu Kutli. Vijest je zvučala zajebantski, a ni nakon što se ispostavila točnom, nije dobila nikakav drugi prizvuk. Dakle, Marin Črnja, bivši predsjednik Nadzornog odbora "Slobodne Dalmacije" u vrijeme Miroslava Kutle, osvjedočeni politički komesar splitskog dnevnog lista, imenovan je za suca Općinskog suda u Krku. Malo je lijepih stvari na ovom svijetu koje vam omogućuju da svako jutro s razlogom ustanete iz kreveta, a Črnjino imenovanje svakako je jedan od tih životnih melema.

Tu je blistavu odluku donijelo Državno sudbeno vijeće na preporuku Županijskog suda u Rijeci, gdje je Črnja za vrijeme socijalističkog mraka bivao sucem. I sada mu je opet suditi. Nu, spomenimo se presvijetlih biografskih trenutaka našega junaka. U prvoj HDZ-ovoj Vladi 1990. Črnja je kratko bio ministar rada, boračkih i invalidskih pitanja, e da bi nakon slavom ovjenčane privatizacije "Slobodne Dalmacije" njegovo ime zasjalo u impresumu lista u svojstvu člana Nadzornog odbora. Šarmantni Črnja nenametljivo, ali neumitno postaje glavna politička batina Kutline "Slobodne" pod visokim pokroviteljstvom Ivića Pašalića.

Urođenim govorničkim talentom i blagoglagoljivošću novinarima je objašnjavao blagodati "državotvornog" novinarstva utemeljenog na "poslovnim" interesima Miroslava Kutle. Nižepotpisani je tako, daleke 1994., imao čast, navedimo samo taj slučaj, biti pozvan na četiri brifinga u Ilicu 26, svojevremeno sjedište Globus Grupe. Tada ga je Črnja pokušavao uvjeriti kako bi za Hrvatsku, demokraciju, javni poredak, mir i dobro hrvatskog naroda bilo više nego potrebno ocrniti Leona Sulića koji se tada s Kutlinim "prijateljima" nadmetao u prisvajanju vlasništva nad Croatia Busom. Sulić je kasnije i sam postao baštinik Kutline "poslovne" filozofije, ali ga je tada valjalo javno difamirati. Većina novinara "Slobodne" se uz manje-više uspjeha oduprla takvim pokušajima Črnje i ostalih polit-komesara da od "Slobodne" naprave kutleraj, no bilo je i onih koji su podlegli šarmu "državotvornih" razloga. Zahvaljujući njima, Črnja je i mogao jednom prilikom izjaviti kako ga ne interesira tiraža "Nedjeljne Dalmacije", njego njezin politički izgled, što je taj ugledni tjednik sasvim otuđilo od čitatelja za dugo vremena.

Kako se kolo sreće okreće. Črnja je negdje u tom periodu zatražio i stečaj nad Globus Grupom zbog plaća koje mu poslodavac Kutle nije isplatio. I Trgovački sud zbilja pokreće stečajni postupak nad Globus Grupom, ali ga i obustavlja 11. travnja 2001. iz za sada službeno neutvrđenih razloga. Najvjerojatnije se radi o nagodbi između Kutle i Črnje jer je potonji platio sudske troškove pokretanja stečaja u vrijednosti od 19 tisuća kuna.

A sve to u slavu ministrice pravosuđa i novog-starog mandatara izvršne vlasti koji uz alibi-opravdanje kako se izvršna vlast ne smije petljati u sudsku tvrde kako imaju zavezane ruke. Međutim, činjenica je da do sada nije bilo dovoljno volje da se rješavaju ti problemi ni onoliko koliko se može preko institucija sistema. Zahvaljujući takvoj atmosferi i političkoj filozofiji, Marin Črnja je imenovan sucem i u to se više nitko ne može pravno ni službeno petljati. Ali ako u pravnom smislu možemo reći samo "amen" i izraziti sućut kvaliteti hrvatskog pravosuđa, u onom banalno moralnom smislu možemo tek navesti onu tužnu konstataciju po kojoj će uz ovakve suce u Hrvatskoj biti mnogo prava, a malo pravde.

Uzgred budi rečeno, Marin Črnja je odbio dati intervju "Slobodnoj Dalmaciji". "Intervju nema smisla ni za 'Slobodnu' ni za mene", rekao nam je Črnja, kazavši kako bi mu bilo drago da se o njemu ne piše jer se prije godinu i pol dana povukao iz javnog života i želi samo živjeti u miru. Črnja nije htio ni komentirati moguće moralne dvojbenosti oko svoga imenovanja za suca. "A kroz što sam ja sve prošao", glasio je njegov odgovor na naše pitanje da neki momenti iz njegove biografije ipak stavljaju znak pitanja na njegovo imenovanje. Zvučao je kao čovjek koji je od svega umoran i želi samo u miru božjem provesti život. I nije da ne bismo poštovali njegovu želju za mirom da nije repova prošlosti.

Imenujući Marina Črnju za suca Općinskog suda u Krku, DSV je uzeo u obzir i mišljenje sudačkog vijeća pri Županijskom sudu u Rijeci. Članovi tog vijeća poznaju Črnju još od prije dvadesetak godina kada je bio sudac riječkog Općinskog suda, a potom odvjetnik pa su ocijenili da je sudačku dužnost obavljao na zadovoljavajući način, ali uz "skokovitu" kvalitetu. Iskazani su stavovi da je bio briljantan sudac, ali su se čula i suprotna mišljenja. Budući da je praksu u to vrijeme obavljao kao kazneni sudac, neki su članovi izrazili sumnju u mogućnost da će učinkovito raditi u parničnoj referadi. Konačna odluka donesena je sa 11 glasova članova sudačkog vijeća "za" i 4 "protiv".

Neslužbeno, međutim, Črnjini bivši (i budući) kolege suci i odvjetnici pričaju o njemu s divljenjem i poštovanjem, ističući da je iznimno inteligentan, da ima žicu za pravo, da bi mu mjesto bilo na Županijskom sudu te da je bio neusporedivo bolji sudac i odvjetnik nego političar. O njegovim se sporovima još ponekad govori, a hvalospjevima se pridružuje i ocjena da je pravi intelektualac. "Šteta je što se uopće ikada odlučio za politiku", jednoglasan je stav nekolicine riječkih istaknutih pravnika. Kažu da se Črnja, vjerojatno umoran od politike, odlučio "skloniti" na otok Krk gdje ima obiteljsku vikendicu i ne pomišljajući na ambicioznije mjesto u pravosudnom sustavu.

I. CELEVSKA