Novi (stari) mandatar za sastav Vlade Ivica Račan najavio je da će biti odlučniji. Nitko ga nije sprječavao da to bude i do sada, ali kao svatko tko dobije drugu priliku, obećava radikalniji pristup. Pitanje je koliko će u tome uspjeti, jer teško se naprečac promijeniti ako sam čovjek u sebi nema ugrađene mehanizme koji mu omogućavaju i drukčije ponašanje, no iskustvo prve vlade pod njegovim vodstvom svakako bi mu trebalo razjasniti u čemu je bila greška koja je dovela i do raspada koalicije s HSLS-om i do manje djelotvornog rada od očekivanog.

Račan jedno sigurno zna. »Zabrlja« li sada, godinu i nešto dana prije redovnih izbora koje je naumio dočekati na vlasti, bit će gotova i njegova politička karijera, a ni SDP-u neće biti lako privoliti birače da mu ponovo iskažu značajno povjerenje. To je motiv koji svakog političara može pogurati da dâ maksimum od sebe, pa i od onog neodlučnog napraviti odlučnijeg.

No, obraćajući se naciji dajući još jedan mandat Račanu, predsjednik Mesić se posredno obratio i novom premijeru. Istaknuvši da nije vrijeme za kalkuliranje i promoviranje pojedinačnih i stranačkih interesa, progovorio je kao vox populi već dobrano uznemiren što u sjeni načelnih stavova i proklamacija svih političkih grupacija koje su dale podršku Račanu stoje ambicije političara i stranaka da »ušićare« nešto i za sebe. Mesićev »naputak« Račan doista treba najozbiljnije shvatiti jer, pokuša li ga ignorirati, on će i njegova stranka biti ti koji će platiti najveću cijenu.

Otvoreno spominjanje manje i operativnije Vlade, po »skandinavskom uzoru«, stoga u ovom trenutku treba shvatiti kao inicijalno zauzimanje pozicije kojom Račan, prije početka posla na sastavljanju Vlade u suradnji sa svojim partnerima, s istodobnom najavom da će u Vladi participirati praktički svi koji joj daju podršku u parlamentu, uključujući i Budišine »disidente«, želi testirati prag svojevrsne tolerancije dijelova buduće parlamentarne većine. Manja vlada, naime, značila bi i smanjenje pritiska na Račana za zadovoljenje »potreba« svih stranaka, naravno pod uvjetom da Račan u potpunosti kontrolira stanje u svojoj stranci čiji će se određeni kadrovi također u tom slučaju morati odreći svojih pozicija. Vlada u postojećem sastavu nudi više mjesta, a onda se vrlo lako mogu razbuktati već postojeći apetiti i nastupiti novo »usložnjavanje« koalicijske suradnje.

Dakle, bilo bi dobro da je ta Račanova dilema, vlada u postojećem obliku ili manja, tek test dilema preko koje će doći do odgovora što u ovom trenutku primarno žele njegovi koalicijski partneri. Ostane li to, međutim, središnje pitanje sklapanja nove kaolicijske većine, premijer si je već utabao stazu za neuspjeh. Ključno pitanje i dalje ostaje program Vlade koji se može odraditi bez obzira na broj članova Vlade. Odlučnija reforma pravosuđa, poticanje gospodarskog razvoja i vođenje primjerene socijalne politike te provedba Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU, ostaju međaši gdje će se ili pokazati rezultati, ili će doći na vidjelo da je izbjegavanje prijevremenih izbora bilo uzaludno. Želi li možda i treću priliku, Račan jednostavno nema izbora, kakvu god kadrologiju vodio.