Političare profesionalce u Vijeću HRT-a zamijenili su, čulo se u saborskoj raspravi o poslovanju i upravljanju državnom televizijom, političari amateri! Dakle, nije 25 vijećnika - uz dva-tri časna izuzetka - nekompetentno samo za medije, nego i za politiku, koju su, i pri izboru glavnog urednika i u svakodnevnom radu, uveli na mala vrata u prisavsku butigu. Stoga je na mjestu zahtjev Jadranke Kosor da se Vijeće HRT-a depolitizira. Kako? Izmjenom Zakona o HRT-u, odnosno članaka koji govore o načinu na koji se Vijeće bira, sastavlja i funkcionira. Demokratski delegatski sustav treba što hitnije napustiti iz dva bitna razloga. Prvi je taj što je dio cehovskih asocijacija ili građanskih udruga u Vijeće delegirao ljude koji o zadaći i funkcioniranju televizije pojma nemaju, a drugi što su cehovske i građanske udruge počesto tek produžena ruka politike. Uostalom, kad je pogrešan model Vijeća dobio zeleno svjetlo u Saboru, odmah se počelo kalkulirati u kojem nevladinom društvu čija politička struja drži vlast. Samo će naivci pomisliti kako se rovovska borba u Društvu hrvatskih književnika zapodjenula zbog stručnih, cehovskih, književničkih interesa. Brus. U toj primitivnoj, nasilničkoj, za književnost destruktivnoj, a za pisce-umjetnike nedostojanstvenoj atmosferi stranačkim se ideolozima suprotstavila građanska, u Hrvatskoj državi u mišju rupu stjerana manjina.

U pravu je Jadranka Kosor, delegatski sustav omogućio je politici da političari amateri ostvaruju interese i ciljeve dominirajućih partija (pa i njezine) ili ideologije u njihovim društvima. Zato u roku odmah treba u saborsku proceduru pustiti izmjene, odnosno, ako se ide na (djelomično, i to s dvije odvojene blagajne, dvije male uprave, ali jednom zajedničkom službom i ravnateljstvom koje će određivati poslovne smjernice) razdvajanje Radija i Televizije, dva nova zakona, koji će predvidjeti dva odvojena, mala (sedam članova), stručna i profesionalna vijeća sastavljena od medijskih, nemetuzalemskih, dakle radno izuzetno potentnih medijskih znalaca.

Nakon izvješća Mirka Galića, tek je nekoliko vijećnika reagiralo umjesnim pitanjima na koja im nije imao tko odgovoriti. Pravaš Rožić je pitao nije li odluka od izdvajanju Odašiljača i veza iz HRT-ova sustava pogrešna već i zato što HRT neće plaćati samo Odašiljačima za usluge 136 milijuna kuna na godinu, nego uz taj pozamašan iznos državi mora dati 30 dodatnih milijuna kuna. Za PDV. Tim se novcem, primjerice, moglo snimiti desetak kraćih serijala, financirati dobar zabavni program ili modernizirati televizijska tehnika. Na Rožićevu primjedbu saborski zastupnici nisu reagirali jer ih nije briga ni za milijarde opljačkanih kuna, a gdje će se još zamarati s pišljivih 30 milijuna.

Jutro iza, u raspravi o područjima od posebne državne skrbi, socijaldemokrat Tušek vršio je sve osim žita, ubjeđivao te prevazilazio. Zašto? Zato, valjda, da ga razumije i Đukić, koji u parlamentu o Srbima povratnicima govori kao da su to sve sami osloboditelji Hrvatske. Čak ni taj nejezični, već suštinski bezobrazluk nije uznemirio uspavane saborske zastupnike. No, ne služe se nepotrebnim srbizmima samo parlamentarci. Neku je večer i Ivica Račan, vjeran svom jezičnom stilu, kazao: »Ja ću morati da se izborim!«

I mi. Za hrvatski jezik.