Šokantno svjedočenje bivšeg pripadnika kriminalističke službe 72. bojne Vojne policije Marija Barišića daje suđenju u slučaju Lora novu dimenziju. Barišić izravno ne tereti osmoricu bivših vojnih policajaca kojima se sudi za zločine u Lori sredinom 1992., ali s nekoliko kilograma dokaznog materijala koje je donio sa sobom u sudnicu teško optužuje niz svojedobno visokopozicioniranih državnih i vojnih osoba (Šuška, Perkovića, Krištu, Lekića, T. Pašalića, Goretu, Budimira, Maglova), tvrdeći da su svi oni znali što se događa iza zidova Lore, ali su to zataškavali, sponzorirajući tako zločin.

Marijev iskaz funkcionira kao potvrda samoga zločina koji se navodno događao, no krunski svjedok najgrotesknijeg domaćeg sudskog postupka koji tretira ratne krimene, amnestira od odgovornosti one koji su pravdi privedeni, uvjeren da oni ništa nisu mogli učiniti bez blagoslova ljudi koje je prozvao. Njegovo svjedočenje moglo bi dovesti do obrata u sudnici splitskog sudačkog rekonvalescenta Slavka Lozine. Jer, Barišić, koji je napokon dobio priliku na pravome mjestu otvoriti svoju prekapacitiranu "crnu kutiju" ratnih strahota i osobnih mora, u predmet uvodi nove zločine i nova imena.

Namjerava li Državno odvjetništvo proširiti optužnicu i poduzeti neke dodatne istražne radnje kako bi provjerilo autentičnost opisanih događaja i utvrdilo vjerodostojnost svjedokovih optužbi? Ili će ignorirati Barišićev iskaz koncentrirajući svoju pozornost samo na sadržaj optužnice i odgovornost osmorice optuženika? Nije li indikativno da, unatoč krvavoj lavini što ju je zakotrljao krunski svjedok, tužitelj nije imao baš ni jedno pitanje za njega, pa i kada je gotovo fotografskom memorijom opisivao "rekreativna zlostavljanja" zatvorenika ili prozivao njihove navodne mentalno i fizički nabildane izvodjače i nalogodavce? Ma koliko da je riječ o ekstenzivnom svjedočenju koje nadilazi tekst predmetne optužnice, zbunjuje činjenica da za Marijev godinama prikupljan ratni arhiv ponuđen sudu nitko nije pokazao ni najmanje zanimanje!?

U javnosti se uistinu stvarao dojam da će bivši pripadnik 72. bojne iskazom zapečatiti sudbinu svojih pritvorenih kolega, pa se sada paušalno ocjenjuje kako je unekoliko revidirao iskaz. Međutim, posve svjestan konotacija koje neki sada pokušavaju dati njegovu "nastupnom govoru" pred sudom (premda ga se pokušava diskvalificirati kao neuračunljivog PTSP-ovca), Barišić je zatražio od Lozine da pročita svjedočenje što ga je dao u istražnom postupku. A ono se ne razlikuje od današnjega. Svjedočio je o onome što je u Lori zatekao — svježe tragove zločina, masakrirane i okrvavljene ljude koji su molili milost brzom egzekucijom — ali ne i o tome na čijim se rukama sušila krv zlostavljanih. Zato on ne upire prstom u počinitelje, nego u one za zločin odgovorne, jer osobno se potrudio da ih upozna o mraku Lore, pa i drugim poprištima zločina pod paskom vojne policije. Suočio je bio s tim čak i Tuđmana, a posljedice je trpio samo on i njegova obitelj koja je ostala na kruhu i vodi, ali je zato dobila policijsko osiguranje.