Ponukan nastavkom "cincarenja" Mate Jukića i ostalih iz čelništva Viteškog alkarskog društva spram predsjednika države Stipe Mesića, general Petar Šimac koji je na prošlogodišnjoj 286. sinjskoj alci bio član Časnog suda, odlučio je otvoreno progovoriti o događajima uoči, za vrijeme i poslije prošlogodišnje Alke.

Kada ste Vi saznali da se takvo što priprema?

Na dan prošlogodišnje Bare oko 13 sati zatekao sam se u Trilju. Iz Zagreba sam telefonom dobio informaciju da se na dan Alke priprema udar na predsjednika države Stipu Mesića i da se o tome upravo dogovaraju na tajnom sastanku Upravnog odbora VAD-a. Iz Trilja sam došao u VAD. Pred zatvorenom prostorijom za sastanke zatekao sam dvojicu mladih ljudi koji su mi rekli da ne mogu ući. To me kao člana Časnog suda koji je do tada pozivan na sve sastanke Uprave, kao starijeg čovjeka i generala izuzetno povrijedilo jer mi je neprihvatljiv ikakav tajni sastanak u Alki. Stoga sam doslovno uletio u prostoriju. Za stolom su sjedili gotovo svi članovi UO, vojvoda, predsjednik Časnog suda Andrija Filipović Grčić i još neki. Predsjednika Matu Jukića upitao sam: "Mate, zašto ja nisam pozvan na ovaj sastanak?" Jukić mi je odgovorio: "Molim Vas, udaljite se. Niste poželjni na ovom sastanku." Izrazitu potporu Jukiću je dao Dinko Bošnjak koji je povišenim tonom kazao: "Daj, iziđite vani, generale, nemate što raditi ovdje." U istom tonu javio se i harambaša Boško Ramljak, a ostali su više-manje šutjeli. Odgovorio sam da želim ostati i sudjelovati u radu kao član Časnog suda. Nitko mi nije ponudio stolicu da sjednem. S nogu sam rekao: "Mate, zašto ne dozvoljavate sudjelovanje meni kao članu Časnog suda, a sinjski gvardijan fra Mirko Marić može prisustvovati ovom sastanku?" U nastavku sam fra Mirku rekao da mu je mjesto u crkvi. Poslije tih mojih riječi uz povišeni ton od stola se digao vojvoda Kotromanović, prišao mi i, misleći valjda da smo kao časnici HV-a bliski, zagrlio me i poveo prema izlazu iz prostorije. Na izlazu mi je u četiri oka rekao: "Generale, sve će biti u redu. Javit ću Vam se telefonom oko 17 sati i kazati što je odlučeno." To je i učinio. Nazvao me i rekao: "Petre, sve ide po planu i sve je u redu." I doista je sve dalje, na Bari, Čoji i Alci, sve do dolaska u Alkarske dvore, bilo uredno.

Dolaskom na trkalište vidio sam da u svečanoj loži nema nikoga iz vrha državne vlasti i diplomatskih predstavnika. U centru pažnje okupljenih u svečanoj loži bio je Ivić Pašalić, a zamijetio sam i neuobičajeno veliki broj svećenika. Istovremeno su se gledateljima dijelili posteri s likom Mirka Norca. Alka je počela, po rezultatima je bila vrhunska i svi smo se veselili jer je bila doista za pamćenje. A onda na samoj završnici, umjesto očekivanog veselja i slavlja - šok, pljuska Alci, Sinju i cijelom cetinskom puku. Pljuje se po Predsjedniku hrvatske države, njegova osobnog izaslanika ponižava se kao čovjeka i generala, a glavnu ulogu preuzima Mate Jukić sa svojim viteškim papuancima.

Vi ste Sinjanin i bili ste na prošlogodišnjoj Alci. Koliko Vam je tih ljudi bilo poznato? Bilo je, uistinu, i domaćih, ali glavninu potpore toj sramotnoj Jukićevoj izvedbi završnice prošlogodišnje Alke dali su ljudi koji su u Sinj stigli autobusima i drugim prijevoznim sredstvima samo za tu priliku.

Na licu mjesta doista smo bili zatečeni, ali na žalost Časni sud nije časno postupio ni kasnije. I pored više mojih zamolbi predsjednik Filipović Grčić stalno je izvrdavao i odbijao sazvati sastanak. Napokon smo se okupili u listopadu u punom sastavu. Vučković i ja tražili smo izricanje stegovnih mjera Mati Jukiću, Ivanu Zorici i Bošku Ramljaku, te još nekim alkarima i momcima. Andrija je na sve načine to odbijao. Na kraju, poslije rasprave koja je trajala 2-2,5 sata, Andrija Filipović Grčić zahtijeva da u zapisnik uđe da daje neopozivu ostavku na dužnost predsjednika Časnog suda. Anđelko Vučković takodjer daje neopozivu ostavku uz zahtjev da se kazni manji broj kolovođa događaja na Alci. Ja ostajem jedini član Časnog suda.

Zašto ostavke nisu realizirane?

U roku od 24 sata saziva se sastanak Uprave na koji smo pozvani sva trojica, Filipović Grčić, Vučković i ja. Andrija na tom sastanku kaže: "Kakva ostavka, ja ne znam ni za kakvu ostavku, ja ostavku dao nisam." Vučković je poslije toga rekao: "Jest, mi jesmo bili nešto takvo napisali, ali ostajem i ja član Časnog suda." Na te njihove riječi zahtijevam od Ive Dalbella, poslovnog tajnika VAD-a koji je vodio zapisnik sastanka Časnog suda, da pročita zapisnik. Dalbello mi je na to odgovorio: "Zapisnik je pokidan i nalazi se u košu iza Vas. Pokidao ga je, zna se tko, sjedi desno od Vas...", jasno misleći na predsjednika Matu Jukića. Sve skupa sam ih upitao kako ih nije sram. Zar je to ljudsko, a kamoli viteško ponašanje. Poslije toga počele su političke tirade i zaredale su uvrede na moj račun.

Tako mi je Kotromanović rekao da sam ja na drugoj strani i da on zna s kim se sastajem, misleći valjda na predsjednika Mesića s kojim sam u međuvremenu imao susret. Pridružio mu se Ivan Zorica koji je, tepajući, kazao da ja jesam-nisam general HV-a, "niste kao neki pravi general HV-a". Na to sam ga upitao što to govori, što bulazni, je li lud. Od toga dana nisam zakoračio u Viteško alkarsko društvo niti sam došao na alkarsku skupštinu jer sam smatrao da medju takvim ljudima ne mogu ništa učiniti. Žao mi je što kao član Časnog suda nisam bio u stanju do kraja časno obavljati tu dužnost. A možda je baš takav naš (ne)rad omogućio da Andrija Filipović Grčić bude ponovno izabran za predsjednika.

Radi ostvarenja svog zacrtanog cilja, a to je bilo rušenje aktualne državne vlasti, organizatori prošlogodišnjih događanja na Alci bili su spremni Norca spakirati u Haag. Prodali bi oni Norca crnom vragu radi svojih interesa. Njegovim imenom i teškom sudbinom koriste se samo radi dizanja tenzija. Željeli su stvoriti rušilačku kritičnu masu. Iako u tome nisu do kraja uspjeli, nastavljaju, viču i galame, zastrašuju. To su njihove metode i njihova sredstva, u narod unose paniku i strah, usporavaju demokratizaciju, znajući da će ih uspostava pune demokracije pomesti.

To su ljudi koji su priskrbili nepripadajući materijalni status s osnova Domovinskog rata. Oni nemaju znanja, radnih navika, ali su preuzeli vođenje grada, VAD-a i udruga nastalih iz Domovinskog rata, onemogućavajući tako da itko propitkuje njihov ratni doprinos. Čast izuzecima u VAD-u, ali i oni su se na prošlogodišnjoj Alci ponijeli nečasno organizirajući i sudjelujući u vrijeđanju svog vrhovnog zapovjednika. Ti mladoturci, kako ih ja nazivam, udarna su snaga za pljuvanje po predsjednicima države i Vlade, oni misle da živimo u doba Rankovića, Staljina i Berije i traže od Mesića da pusti iz zatvora Norca. Oni nisu svjesni da je predsjednik države gospodin Stipe Mesić osoba koja se trudi da u Hrvatskoj iz dana u dan jačaju demokratski i pravni odnosi i da promijeni sliku Hrvatske u svijetu. Oni nisu svjesni da je došlo do promjene društvenog sustava i da Mesić nije nikakav despot. Kako se ne pitaju što bi se desilo s Mesićem i Hrvatskom da Mesić zaista posegne pustiti Norca na ovogodišnju Alku? Nismo mi banana država! Na sastanku u Zagrebu vrlo otvoreno Mesić je rekao kada i kako može pomoći generalu Mirku Norcu. Osobno mislim da to zna i da hoće u slučaju potrebe učiniti bolje od gospode Doktora i Jukića.

Mate Jukić je najprije izgradio vlastitu infrastrukturu, a potom ga ti koje je postavio i zadužio biraju. Osobno držim da je Mate Jukić koji je predsjednik VAD-a, gradonačelnik, saborski zastupnik..., da ne nabrajam dalje jer bih mogao unedogled, nanio veliku štetu ovome gradu, Alci, a posebno svojoj stranci HDZ-u u kojoj su, kako vidimo, od takvih kojima pripada Jukić počeli čistiti svoje redove.

Smatram da bi članovi Upravnog odbora trebali napisati uljudnu i iskrenu ispriku predsjedniku Mesiću za sva prošlogodišnja neprimjerena događanja i još jednom ga zamoliti da bude pokrovitelj Sinjske alke, te da na ovogodišnju Alku dođe osobno ili pošalje izaslanika. Kao znak dobre volje odmah bi morali na pripreme za Alku pozvati Perića, Breku i Preosta. Na korektan bi se način, preko medija, trebali ispričati građanima Sinja i Cetinske krajine za nemile scene s prošlogodišnje Alke. Odmah po završetku ovogodišnje Alke, svi članovi Upravnog odbora, Časnog suda i Nadzornog odbora trebali bi dati neopozive ostavke, sazvati izvanrednu skupštinu na kojoj se ne bi mogli kandidirati u nikakve organe VAD-a u koje ne bi mogli biti birani najmanje osam godina.

Nikada i nitko ne može biti pokrovitelj Alke ako nije u razini državnog poglavara. Pokroviteljstvo toga ranga sastavni je dio alkarske tradicije.

Toni PAŠTAR