Kriza Račanove koalicijske vlade okončana je točno onako kako je i započela – izbacivanjem Budiše i njegova HSLS-a iz vlade. I nikakve velike promjene u vladi više ne treba očekivati. Izbacivanje Budišine ekipe bio je jedini cilj zbog kojeg su Račan, Tomčić, Pusićeva i Kramarić i insistirali na ratifikaciji Sporazuma o NE Krško zbog koje je potom pala vlada. I baš kao što je Krško bilo samo povod za postizanje tog cilja, tako su se i sve priče o novoj vladi u smanjenom izdanju pokazale obećanjima za neka druga vremena.

To je i logično. Trećesiječanjska koalicija, naime, nosi preveliko breme da bi si u ovom trenutku mogla priuštiti nekoliko mjeseci dogovaranja i ozakonjavanja novog modela izvršne vlasti. Kao i u svakoj koaliciji, odnosi partnera vrlo su napeti i osjetljivi. K tome, sve dječje bolesti koalicijskog vladanja još nisu preboljene, pa krhku ravnotežu mogu narušiti i manji zahvati od tako drastičnog kresanja konkretnog udjela u izvršnoj vlasti.

Što bi tek za eventualni uspjeh na sljedećim izborima značilo ako bi u javnost procurile, a to je neminovno, svađe prilikom nove diobe ministarskih fotelja, ne treba ni naglašavati, jer su sve ankete pokazale da je građanima takvih svađa preko glave. S druge strane, u ove dvije i pol godine koalicija nije uspjela ostvariti podulji niz predizbornih obećanja. Stoga je krajnje vrijeme da se svim snagama i potpuno usredotočeno prihvati posla oko barem nekoliko projekata, na kojima će dokazati da uistinu misli i radi ozbiljno. Zbog istih razloga ne treba očekivati ni neke drastične kadrovske promjene u vladi.

Račan je toga i te kako svjestan. Stoga je svih ovih dana, govoreći o modelu vlade koji želi ustrojiti, pomno pazio da ne ispusti ograditi se od imperativa da se to dogodi već ovog ljeta. No, uspije li potkraj mandata donijeti novi zakon o vladi i prateće dokumente, bit će to veliki plus i za njega i za koaliciju u očima birača.

Uopće nije sporno, naime, da je hrvatska vlada smiješno velika, odnosno da je krojena po potrebama stranaka a ne građana. Ako uoči izbora zakon o manjoj vladi dobije dovoljno glasova saborskih zastupnika koalicijskih stranaka bit će to vrlo važan signal biračima. Njime će koalicijski partneri građanima poručiti da unaprijed pristaju na manji broj zvučnih i dobro plaćenih ministarskih fotelja. Iako, to valja odmah reći, manje ministarstava ne znači i manje žestoku borbu stranaka za utjecaj na određene poslove, bez obzira vodili ih ministri, njihovi zamjenici, pomoćnici ili ravnatelji državnih agencija. Utjecaj je utjecaj, ma kako ga formalno netko uobličio. No, već će i pristanak na manje ministarstava značiti da su koalicijski partneri, ako ništa drugo, onda savladali barem temeljne lekcije o obvezama voditelja države.