Vjesnik: 15. 07. 2002.
Siromašni često ne znaju koja prava imaju
Svjetska banka je ustvrdila da Hrvatska ima oko četiri posto apsolutno siromašnih stanovnika/ Uskoro će se utvrditi nova nacionalna granica siromaštva / Zasad, socijalna se pomoć utvrđuje na osnovici od 400 kuna, koja ne pokriva ni mjesečne troškove prehrane za jednu osobu
ZAGREB, 14. srpnja – Ne bude li izbora i promjena na vlasti, od početka 2003. godine trebao bi početi novi krug promjena u sustavu socijalne skrbi, u sklopu reforme cjelokupnog sustava koja se već neko vrijeme provodi. Prvi dio tog projekta bila je deinstitucionalizacija ustanova u socijali, a prvi su na redu bili domovi za smješta
j starijih osoba. Naime, od početka 2002. godine, jedinice lokalne uprave i samouprave postale su osnivačima tih domova. To bi se, kako se sad čini, do kraja 2004. trebalo dogoditi i s ustanovama za smještaj ili preodgoj mladih, te zavodima za socijalno-zdravstvenu zaštitu.Istodobno s projektom deinstitucionalizacije ustanova, Ministarstvo rada i socijalne skrbi počelo je izradu projekta reforme u sustavu socijalne pomoći i kriterija za dodjelu, jer su istraživanja pokazala da sadašnji sustav samo ublažava,
ali ne suzbija siromaštvo u Hrvatskoj.Riječ je, prije svega, o istraživanju rasprostranjenosti siromaštva koje je 1998. godine provela Svjetska banka, a tada se pokazalo da Hrvatska ima oko četiri posto apsolutno siromašnih (usporedivo, dakle, s drugim zemljama). Granica relativnog siromaštva – prema kriterijima koji vrijede u Hrvatskoj – bila je nešto viša, ali i tih osam posto Svjetska banka je procijenila na približno deset. Istraživanjem, naime, nisu bila obuhvaćena područja koja su nekoliko godina
prije bila okupirana, pa se pretpostavljalo da je broj siromašnih veći od onoga iz rezultata istraživanja.Istraživanje je, osim toga, pokazalo da sustav socijalne skrbi, posebno socijalne pomoći, ne utječe znatnije na suzbijanje siromaštva nego ga samo ublažava. Pokazalo se da novac često ne stiže onima kojima je najpotrebniji te da građani i ne znaju za prava u slučaju da im je pomoć zaista potrebna.
Upravo je zato Ministarstvo rada krenulo u izradu nacionalnog programa suzbijanja siromaštva, čija je izrada još u tijeku, a kojim će se pojedina državna tijela obvezati na provođenje mjera za suzbijanje siromaštva. Provedbu tih mjera, doznaje Vjesnik, trebalo bi pratiti povjerenstvo predstavnika ministarstava i drugih ustanova te udruge poslodavaca i sindikat
a zastupljenih u Gospodarsko-socijalnom vijeću.Za Hrvatsku bi moglo biti najvažnije to što bi se u sklopu reforme sustava trebala utvrditi i jedinstvena metodologija za praćenje siromaštva u zemlji, te definirati nacionalna granica siromaštva, odnosno granica prihoda ispod koje se netko može svrstati u tu kategoriju.
Prema sad dostupnim informacijama ta bi se granica, kao kriterij za utvrđivanje i dodjelu pomoći, trebala početi primjenjivati 2003. godine, što će pridonijeti kvalitetnijoj raspodjeli državnog novca. To će biti i jamstvom da će država građanima, koji sami ne mogu osigurati osnovne životne potrebe, to namiriti u »pravom« iznosu. Zasad, socijalna se pomoć utvrđuju na osnovici od 400 kuna, za koju su istraživanja pokazala da ne može podmiriti ni
mjesečne troškove prehrane za jednu osobu.U izradi projekta reforme sustava socijalne skrbi, osim Ministarstva rada kao nositelja, sudjeluju Svjetska banka i Odjel za međunarodni razvoj (DFID) Velike Britanije i Sjeverne Irske. Radi tog je projekta osnovano osam konzultantskih timova koji uključuju velik broj stranih i domaćih stručnjaka iz pojedinih područja, što znači da bi novi sustav trebao biti usklađen i sa svjetskom praksom.
To bi, među inim, moglo značiti da će država posvetiti posebnu pozornost edukaciji i osposobljavanju za rad osoba u toj kategoriji i da će država posebno poticati njihovo uključivanje u rad.
Marijana Matković