Protekli su tjedan, naime, mediji uvelike spekulirali o navodnom nezadovoljstvu u SDP-u. Stranački su dužnosnici tako neslužbeno govorili da ih predsjednik stranke i mandatar nove vlade ne obavještava o svemu što se događa, a to se posebice odnosilo na moguće kadrovske promjene u Vladi. Također, naglašavali su da premijer favorizira ljude iz drugih stranaka i da zanemaruje sposobne kadrove u SDP-u. Iako je Račan članove Predsjedništva i Glavnog odbora pitao tko je nezadovoljan, nitko ništa nije odgovorio. Račan nije propustio priliku da na elegantan način dokaže i pokaže mogućim nezadovoljnicima u SDP-u da je još uvijek njegova riječ posljednja u stranci i da mogu samo zamisliti posljedice koje bi ih mogle snaći ako nastave neslužbeno iskazivati nezadovoljstvo.

Stranka je po svojem ustrojstvu dobrovoljna organizacija i u većini stranačkih statuta izričito piše da je unutarstranačka demokracija velika te da predsjednik stranke nema veliki manevarski prostor za samostalno odlučivanje. U gotovo svim političkim strankama, pa tako i u SDP-u, predsjednik je odgovoran najvišem stranačkom tijelu, što je u slučaju SDP-a Predsjedništvo, a nakon njega Glavni odbor. Predsjednik bi trebao upoznavati članove najužeg političkog tijela stranke sa svim važnim odlukama koje se tada rasprave i nakon čega stranka zauzme stav. Prečesto se, međutim, događa da predsjednici svih stranaka u Hrvatskoj odlučuju i bez znanja najužih stranačkih tijela, te im se upravo stoga zamjera partitokracija i pretjerana autoritativnost.

SDP je, osim HSS-a, na hrvatskoj političkoj sceni sigurno najhomogenija stranka koja vrlo tiho i profinjeno rješava unutarstranačke probleme. O unutarstranačkim problemima SDP-a javno se ne zna, jer »politika čvrste ruke« sadašnjeg predsjednika Ivice Račana sprječava i najmanju medijsku kalkulaciju. Stoga je njegova poruka sa sastanka u nedjelju jasna. Račan je kazao da ni s kim o kadrovskim promjenama u Vladi nije razgovarao, pa tako ni s SDP-ovcima. Kad bude razgovarao, oni će biti na vrijeme obaviješteni.