Radost zbog nepodijeljene podrške koju mu je i ovoga puta udijelilo stotinjak članova središnjeg stranačkog tijela ostala je pomućena tek činjenicom da sedma sila ovom prilikom nije poželjela zaviriti u raskošan kaleidoskop mandatarevih želja i laskavih obećanja, pogotovo ne nakon što je prpošni vlasnik ove prestižne igračke u posljednji trenutak odustao od projekta reforme Vlade i smanjenja broja pripadajućih joj ministarstava, iako je to puna dva tjedna promovirao u vlastitu Maginotovu liniju obrane od koje neće odstupiti ni po cijenu novog izbornog odmjeravanja stranačkih ešalona.

Pogleda uprtog u daleki horizont u potrazi za kopnom koje je uoči izbora 3. siječnja i sam obećavao, koalicijski je kapetan doživio udar tamo gdje mu se najmanje nadao. Štrajk u koalicijskom potpalublju mogao je i očekivati nakon što je najavio reduciranje stranačkih obroka u vlastodržačkom kolaču. No kad su mu i prvi časnici palube pod vjetrometinom vlastite smjenjivosti počeli pokazivati figu, bilo je jasno da će najavljena reforma Vlade trebati pričekati neka bolja vremena.

Da je vrag odnio šalu, moglo se vidjeti već na skupu stranačkog Predsjedništva koji je — tempiran tek sat vremena prije Glavnog odbora — Račanu poslužio da svojim nezadovoljnim suradnicima (ili bar jednom njihovu dijelu) zaprijeti čvrstom rukom. "Recite mi tko vam je to rekao, pa ćemo ga odmah isključiti iz stranke", u šali je novinarima nakon nedjeljnoga stranačkog sijela na Iblerovu trgu u prolazu dobacio budući premijer, netom što se na službenoj konferenciji za novinare prilično oštro "očešao" o stavove dijela nezadovoljnih ministara SDP-a koji su neslužbenim kanalima prošloga tjedna dospjeli u medije.

Otvaranje unutarnje fronte u stranci u kojoj je on do sada bio sveden uglavnom na lik i djelo Milana Bandića i njegove frakcije, značajno je i zbog pitanja koje se između redaka moglo iščitati u zamjerkama SDP-ovih dužnosnika najavljenim promjenama: je li i treba li Račan više biti hrvatski premijer ili šef svoje stranke? Činjenica da bi reformom Vlade upravo stranačku čast vlastitog SDP-a ponajviše stavio na politički panj (socijaldemokrati imaju najviše portfelja i potpredsjedničkih mjesta koja bi, prema Račanovoj ideji, u budućoj Vladi trebalo ukinuti) jest velik udar na SDP-ovu samodopadnost, posebno u situaciji u kojoj Zlatko Tomčić uspijeva zaštititi HSS-ove ne pretjerano uspješne ministre te svojoj stranci priskrbiti ulogu pri određivanju astronomske cijene pšenice, a Vesna Pusić vještim verbalnim manevrima izbjeći razgovor o sudjelovanju Radimira Čačića u mutnim poslovnim pothvatima.