Vjesnik: 17. 07. 2002.

Gorki stranački šećer

Zbog loših unutarnjih poteza - uzrokovanih partitokratskim lobiranjem za sebične uske interese i sitnim trgovanjem koje polako spada u kategoriju političkog reketa - hrvatska je vanjska politika već podosta izgubila. Posljednji je primjer skandal s izvozom hrvatskog šećera u Europsku uniju

BRUNO LOPANDIĆ

Ako je povećanje izvoza šećera rezultat jačanja hrvatskoga gospodarstva, onda problem ne postoji. Hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula je na svu sreću u posljednji trenutak spriječio Pankretićevo pismo Europskoj komisiji u kojem joj on prijeti protumjerama !?

Ovakva demonstracija neviđene bahatosti je, nažalost, pravilo ponašanja hrvatskih političara otkako je hrvatske države

Stari-novi premijer Ivica Račan optimistično je izjavio da će nova vlada biti puno efikasnija u rješavanju ključnih reformskih zahvata, što će se pokazati već na prvoj sjednici. Gruba realnost mogla bi ga, nažalost, demantirati. Vlada je uvijek bila efikasna na riječima, a zapravo zarobljena i zapletena u mrežu hrvatske partitokracije u kojoj postoji malo sluha za potrebe svojih građana ili pak državnog interesa.

Zbog takva stanja u hrvatskoj politici, u kojoj je uvijek netko na suprotnoj strani i radi protiv onog drugog, pune se dvije godine stvarala sasvim lažna i pogrešna teza kako hrvatska unutarnja politika »ne štima«, dok je jedini uspješni segment vanjska politika. Nitko iz vlasti nikad nije objasnio kako je moguće u jednoj državi imati uspješnu vanjsku, a klimavu unutarnju politiku. Zbog loših unutarnjih poteza - uzrokovanih partitokratskim lobiranjem za sebične uske interese i sitnim trgovanjem koje polako spada u kategoriju političkog reketa - hrvatska je vanjska politika već podosta izgubila. Posljednji je primjer skandal s izvozom hrvatskog šećera u Europsku uniju.

Kako se Hrvatska sve više približava EU, dojučerašnja vanjskopolitička pitanja polako prelaze u područje unutarnjih poslova s Unijom. No, da se ne bi puno kompliciralo.

EU je prije godinu dana reagirala jer se na njenu tržištu pojavila prevelika količina šećera, veća od one koju je Hrvatska u stanju proizvesti. Pojavila se sumnja da se krivotvore carinske deklaracije šećera koji u Hrvatsku dolazi iz trećih zemalja. Umjesto da se tom pitanju posveti maksimalna pažnja i da se ono efikasno riješi kroz provjeru papira, punih godinu dana traju natezanja i međusobna uvjeravanja o tome tko je u pravu. Pitanje hrvatskog šećera nije dakako samo stvar vanjske politike nego i ozbiljan međuresorski problem koji zahtijeva angažman sviju.

Ovakva petljancija ne samo da ozbiljno ugrožava izvoz hrvatskog šećera u Uniju nego ozbiljno dovodi u pitanje kredibilitet zemlje koja se potpisom na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s EU-om obvezala na poštivanje određenih pravila. Krajem ovoga tjedna Europska će komisija u Bruxellesu pomno pregledati svu dokumentaciju.

Hrvatska se diplomacija nalazi u nezavidnoj poziciji, a čeka je težak posao. Što ako se utvrdi da je dio dokumentacije uistinu krivotvoren?

Visoki predstavnik Europske komisije Guy Legras izjavio je da ih zanima jedino jesu li počinjene prijevare. Ako je povećanje izvoza šećera rezultat jačanja hrvatskoga gospodarstva, onda problem ne postoji. Hrvatski ministar vanjskih poslova Tonino Picula je na svu sreću u posljednji trenutak spriječio Pankretićevo pismo Europskoj komisiji u kojem joj on prijeti protumjerama !?

Ovakva demonstracija neviđene bahatosti je, nažalost, pravilo ponašanja hrvatskih političara otkako je hrvatske države. U prvih deset godina hrvatske samostalnosti službena je politika stalno trubila da je Hrvatskoj mjesto u Europi, no svaki put kad je trebala provesti europske standarde koji joj nisu odgovarali, bila je spremna ustvrditi da je na djelu nedopustiv pritisak na našu zemlju. Istu argumentaciju danas ima i ministar Pankretić.

Koalicijski spletkaroši u političkoj klimi izuzetno niske razine vrlo su prirodno prihvatili način razmišljanja i ponašanja od protekle vlasti. U poremećenim percepcijama vlastite važnosti i potrebe provedbe europskih normi, hrvatska vlast istina više ne prijeti NATO-u kod Martin Broda zato jer je tobože regionalna sila, nego se prijeti toj i takvoj Europskoj komisiji koja opet nešto traži i komplotira protiv Hrvatske.

Rješenje ove šećerne afere zapravo je vrlo jednostavno. Valja utvrditi jesu li papiri zaista bili krivotvoreni. Ako nisu, sve će biti jednostavno. Ako se pokaže suprotno, treba se samo nadati da će diplomacija spor uspjeti izgladiti. U EU se, naime, ne ulazi prijevarom i nepoštivanjem potpisanog.